Objektivnost, kao osnovni postulat novinara i medijskih
subjekata, postoji samo u tragovima. Svjedoci smo svagdašnjeg
iživljavanja raznoraznih medija i pojedinaca nad pojedincima, grupama,
narodima i nacijama, nerijetko sa sudskim epilogom, no najčešće bez
ikakve kazne.
Koji su uzroci tome? Koja su moguća rješenja problema inflacije inteligencije, morala, samokontrole i ostalih, vrlo bitnih, pretpostavljenih vrijednosti? Prema legendi; postojalo je Zlatno doba, zatim je slijedio pad u Vrlinu, a zatim... zatim smo tu gdje jesmo, u dobu zakona i nepoštivanja istih, u dobu najnižih vrijednosti, u dobu u kojem se netko tko grakne "A moral?" automatski diskvalificira iz svake daljnje rasprave, jer (kao) ne razumije kako svijet funkcionira, a možda i ne razumije? Odnosno, izgubili smo se, nešto kao "samopoštovanje" čak i ne razumijemo!
Zbog čega je bitno samopoštovanje (ne smijemo to brkati sa bahatošću, bahat čovjek ne vodi se principima, već idejom da ima pravo biti neprincipijelan, jer je iznad svega, pa i principa), samopoštovanje je kad smo dosljedni u principima, kad ne možemo ni zamisliti da odustanemo od principa da "što važi za Marka važi i za Janka", a svako odustajanje od istih mjerila, za sve, dovodi nas u rastojenost, sumnju i, u konačnici, gubitak samopoštovanja!
U ovoj igri svjetla i tame imamo nekoliko činbenika: Vlasnici medija, zaposlenici (novinari, analitičari, i sl.) te oni koji konzumiraju sve to.
Vlasnici medija rijetko su nezavisni od politike ili bogatih mecena, pa najčešće o njima možemo razmišljati kao o organizatorima igre moći, njima je osnovni cilj zarada, dok stvarnim vlasnicima možemo nazvati one koji upravljaju diskursom pojedinih medija. Jer, kako neka novinska grupacija može slobodno pisati o Vladi, npr. kad ista odlučuje o stotinama milijuna njihovih dugova? U slučaju da ipak pokušaju Vlada pošalje sve na naplatu i - igra je gotova! Što se tiče Vlade svakako je bolje držati status quo i koristiti ih za svoju propagandu, ciljeve i kontrolu štete, ovo zadnje je i najbitnije! Isto važi i za moćne grupacije, financirajući medije provlače svoje interese iako ti interesi uglavnom nisu na korist građana a to je i normalno, svatko radi za sebe! Problem nastaje kad se jedne pritisne da plaćaju, npr. poreze, dok drugi to ne moraju i, nažalost (ili nasreću) tek tad neki se počnu baviti i ozbiljnijim novinarstvom pa raskrinkavaju one koji nemaju isti princip i za njih. Također, nerijetko, raskrinkavaju se i oni koji su se nekome zamjerili ili nisu više bitni u stranačkim slagalicama strave! Naravno, postoje i relativno slobodniji i neovisniji mediji, zanemarivo mali dio!
Što se tiče novinara, često se zaboravlja da su novinari obični ljudi, odgojeni na isti način kao i svi drugi, uvjetovani odgojem, obrazovanjem, okolinom, kućnim odgojem, sklonostima, manama, itd. Dakle, ljudi kao i svi drugi, sa svim dobrim i lošim osobinama prosječnog čovjeka. Ovo je bitno naglasiti, jer (nesvjesno) novinare (medije) doživljavamo kao one koji pišu o činjenicama, onako kakve one jesu. Problem je što to najčešće nije tako! Prosječnom novinaru istina je dobrodošla jedino ako se uklapa u njegov svjetonazor (politički, seksualni, moralni, nemoralni...), ako se ne uklapa tim gore po istinu, biti će prešućena, ignorirana ili agresivnim napadom ušutkana. Naravno, ima i onih koji su iznad dnevno-političkih ili nekih drugih "pomodnih" interesa i koji razmišljaju dublje i dalje od raznoraznih oblika hedonizama najniže vrste. No tih ima koliko i političara koji časno obavljaju svoju dužnost, vrlo malo. Toliko o novinarima po struci i uvjerenju.
Druga vrsta "modernih" novinara su oni koji to rade samo iz interesa, odnosno, dosjetili su se načina kako raznim ucjenama, makinacijama, reklamama pa čak i pisanjem, namlatiti pare. Pa tako imamo i vlasnike portala koji sebe smatraju novinarima i koji se ne libe piskarati i čitavu naciju proglasiti fašistima i zbog toga ne biti niti kažnjeni (po zakonu, simbolično se ne računa). Dakle, žutilo žutilo žutilo, zbog svega ovoga smo i došli u situaciju da kriminalci u politici odmahnu rukom i šeretski se osmjehnu na svaki tekst s dokazima o njihovoj krađi i lopovluku. Drugim riječima, mediji su se sami diskvalificirali!
Zbog svih tih činjenica došli smo u situaciju i da rijetko kome vjerujemo pa radije čitamo kolumniste, koji su, usput, i daleko koncizniji, odnosno raspolažu s daleko kvalitetnijim informacijama, ispravno izvode zaključke iz pretpostavljenh premisa. Iako premise svaki put nisu istinite, bar je sud ispravan, i sl. Također imamo i razne blogere čije analize nerijetko nevjerojatno precizno osvijetle srž problema. Bloger Krule, npr. više je (kroz šalu) istina rasvijetlio, nego 100 prosječnih novinara zajedno, to je moć shvaćanja biti i nepotkupljivosti karaktera.
Naravno, imamo i komponentu "straha", pisati o nekom na visokoj poziciji donosi nesigurnost, taj se može žestoko osvetiti, a ako bude imao priliku neće je propustiti, zasigurno! Ali, po meni, to je i jedan od osnovnih problema novinarstva, prosječan novinar bira žrtve kao lav, one slabije odvoji od krda i ubije, krdu se ne približava, no ima i lavova koji napadaju predvodnike, uistinu moćnih i beskompromisnih lavova, takvi zaslužuju medalju za hrabrost, ravnu onim, zasluženim u najkrvavijim ratnim bitkama!
Primjer takvog novinarstva je i Karolina Vidović Krišto, iako je za svoj rad osvojila prestižnu "Global leadership" nagradu, kod nas je zbog istog rada ostala bez posla, o poniženjima i brutalnosti druge strane da i ne govorimo! Dakle, pravilo broj 1. u hrvatskim medijima: pisati možete što hoćete dok je to u skladu s našim interesima, u suprotnom nećete nigdje više pisati! A istina, pitate se? A što istina ima s tim? Koga briga što je istina? Istina je za bedake!
Novinarski posao bi bio i istraživanje pozadine raznih fenomena! Trenutno je aktualan fenomen "Seksualna revolucija", tko se od novinara bavi pozadinom tog, danas nezaobilaznog, fenomena?
A da se netko bavi možda bi došao do saznanja da se, recimo, kompletna "seksualna revolucija" temlji na zapažanjima o bonobo majmunima:
Spolni odnosi igraju važnu ulogu u društvenoj zajednici bonoba, koriste se kao pozdravi, kao sredstvo u rješavanju sukoba i pomirenju poslije sukoba, kao uzvratna usluga koju ženke pružaju u zamjenu za hranu. Bonobe su jedini čovjekoliki majmuni osim čovjeka kod kojih se primjećuju sve ove spolne aktivnosti: genitalni seks "sprijeda" (uglavnom ženka-ženka, a zatim i mužjak-ženka, te mužjak-mužjak), ljubljenje jezicima i oralni seks... S wikipedije, meni poznato iz stručne lit.
Zamijećujete li sličnosti sa "spolnim odgojem" u školama? U psihologiji je ovaj fenomen poznat, no mudro se šuti o tom da je cilj spolnog odgoja umrtviti čovjekov impuls! Svijet je krcat stanovništvom, prepun energije, što pozitivne što negativne, i ideja je umrtviti ga promiskuitetnim ponašanjem, dokazano kod bonobo majmuna! Cilj je, dakle, da čovjek bude donekle zadovoljan, time, pretpostavlja se, smanjit će se broj ubojstava, agresije, neki kažu i ratova, no to je potpuno pogrešno, jer ratove ne izazivaju pojedinci nego interesne skupine, a majmuni će svakako u rat, htjeli ne htjeli! Zadovoljstvom se postiže lakša kontrola populacije!
Pogrešan zaključak bi bio da oni nama žele dobro, "tko su oni", pitate? Oni su vladari svijeta, oni su onaj 0,0001% koji upravlja sa 99,999% ukupnog bogatstva i moći, u svim sferama! Dakle, ne žele oni nama dobro, oni samo žele kontrolu nad nama, a jedino zadovoljstvo, koje nam i onako ne mogu oduzeti je upravo ovo! Sva druga zadovoljstva, poput sretnog života, sigurnog posla, prava glasa... možemo zaboraviti, ali eto, možemo se neograničeno ...
Sad se pitate, kakve veze imaju bonobo majmuni s medijima? Velike, užasno velike, upravo ovaj primjer daje jasnu sliku medijske manipulacije, provodi se "propagira" jedno pod izlikom nečeg drugog! Usput, glavni ideolog tzv. "Seksualne revolucije" Alfred Kinsey, doktorirao je na temu "Filogeneza ose šikarice", sad se pitate kakve to veze ima sa seksualnom revolucijom, e to se i ja pitam, ali ne i novinari???
Dakle, manipulacija, manipulacija i manipulacija, interes malog broja nauštrb većine, pa opet malo interesa, tako ja vidim medije. Neki će reći "ali pišu oni svaki dan i o svakakvim stvarima!" Naravno, naravno da pišu, pišu o Severini, Kim Kardashian, o Big Brotheru, o nogometu, o najvećem i najdebljem čovjeku, o mrkvi i o partizanima, ustašama i četnicima, ali ja govorim o bitnim stvarima, o istraživačkom novinarstvu, koliko je toga zastupljeno u medijima? Koliko je toga što napišu istina?
Ono što tvrdim je sljedeće: sve bitne stvari pod kontrolom su većih igrača od medija i onaj tko se usudi ići u datom trenutku protiv struje automatski će biti potopljen, sve ostalo su igre bez granica! Resisstance is futile!
Nažalost, da bi danas čovjek, koliko toliko, shvatio što je istina u pojedinom slučaju potrebno je završiti bar dva fakulteta, znati bar dva svjetska jezika, logiku imati u malom prstu i pročitati bar 17 različitih mišljenja o nekom problemu i tek tada može donekle biti siguran da je nešto shvatio, a ni tad 100%. Mediji su ono što se u hinduizmu naziva Maya – iluzija, privid, natprirodna moć...
Mediji doslovno stvaraju slike svijeta, to što te slike najčešće nisu odraz stvarnosti nije bitno, bitna je igra!
Poluistina, kao i pola cigle, uvijek imaju veću snagu kao argument nego cijela. Ona leti bolje.
Stephen Leacock
Koji su uzroci tome? Koja su moguća rješenja problema inflacije inteligencije, morala, samokontrole i ostalih, vrlo bitnih, pretpostavljenih vrijednosti? Prema legendi; postojalo je Zlatno doba, zatim je slijedio pad u Vrlinu, a zatim... zatim smo tu gdje jesmo, u dobu zakona i nepoštivanja istih, u dobu najnižih vrijednosti, u dobu u kojem se netko tko grakne "A moral?" automatski diskvalificira iz svake daljnje rasprave, jer (kao) ne razumije kako svijet funkcionira, a možda i ne razumije? Odnosno, izgubili smo se, nešto kao "samopoštovanje" čak i ne razumijemo!
Zbog čega je bitno samopoštovanje (ne smijemo to brkati sa bahatošću, bahat čovjek ne vodi se principima, već idejom da ima pravo biti neprincipijelan, jer je iznad svega, pa i principa), samopoštovanje je kad smo dosljedni u principima, kad ne možemo ni zamisliti da odustanemo od principa da "što važi za Marka važi i za Janka", a svako odustajanje od istih mjerila, za sve, dovodi nas u rastojenost, sumnju i, u konačnici, gubitak samopoštovanja!
U ovoj igri svjetla i tame imamo nekoliko činbenika: Vlasnici medija, zaposlenici (novinari, analitičari, i sl.) te oni koji konzumiraju sve to.
Vlasnici medija rijetko su nezavisni od politike ili bogatih mecena, pa najčešće o njima možemo razmišljati kao o organizatorima igre moći, njima je osnovni cilj zarada, dok stvarnim vlasnicima možemo nazvati one koji upravljaju diskursom pojedinih medija. Jer, kako neka novinska grupacija može slobodno pisati o Vladi, npr. kad ista odlučuje o stotinama milijuna njihovih dugova? U slučaju da ipak pokušaju Vlada pošalje sve na naplatu i - igra je gotova! Što se tiče Vlade svakako je bolje držati status quo i koristiti ih za svoju propagandu, ciljeve i kontrolu štete, ovo zadnje je i najbitnije! Isto važi i za moćne grupacije, financirajući medije provlače svoje interese iako ti interesi uglavnom nisu na korist građana a to je i normalno, svatko radi za sebe! Problem nastaje kad se jedne pritisne da plaćaju, npr. poreze, dok drugi to ne moraju i, nažalost (ili nasreću) tek tad neki se počnu baviti i ozbiljnijim novinarstvom pa raskrinkavaju one koji nemaju isti princip i za njih. Također, nerijetko, raskrinkavaju se i oni koji su se nekome zamjerili ili nisu više bitni u stranačkim slagalicama strave! Naravno, postoje i relativno slobodniji i neovisniji mediji, zanemarivo mali dio!
Što se tiče novinara, često se zaboravlja da su novinari obični ljudi, odgojeni na isti način kao i svi drugi, uvjetovani odgojem, obrazovanjem, okolinom, kućnim odgojem, sklonostima, manama, itd. Dakle, ljudi kao i svi drugi, sa svim dobrim i lošim osobinama prosječnog čovjeka. Ovo je bitno naglasiti, jer (nesvjesno) novinare (medije) doživljavamo kao one koji pišu o činjenicama, onako kakve one jesu. Problem je što to najčešće nije tako! Prosječnom novinaru istina je dobrodošla jedino ako se uklapa u njegov svjetonazor (politički, seksualni, moralni, nemoralni...), ako se ne uklapa tim gore po istinu, biti će prešućena, ignorirana ili agresivnim napadom ušutkana. Naravno, ima i onih koji su iznad dnevno-političkih ili nekih drugih "pomodnih" interesa i koji razmišljaju dublje i dalje od raznoraznih oblika hedonizama najniže vrste. No tih ima koliko i političara koji časno obavljaju svoju dužnost, vrlo malo. Toliko o novinarima po struci i uvjerenju.
Druga vrsta "modernih" novinara su oni koji to rade samo iz interesa, odnosno, dosjetili su se načina kako raznim ucjenama, makinacijama, reklamama pa čak i pisanjem, namlatiti pare. Pa tako imamo i vlasnike portala koji sebe smatraju novinarima i koji se ne libe piskarati i čitavu naciju proglasiti fašistima i zbog toga ne biti niti kažnjeni (po zakonu, simbolično se ne računa). Dakle, žutilo žutilo žutilo, zbog svega ovoga smo i došli u situaciju da kriminalci u politici odmahnu rukom i šeretski se osmjehnu na svaki tekst s dokazima o njihovoj krađi i lopovluku. Drugim riječima, mediji su se sami diskvalificirali!
Zbog svih tih činjenica došli smo u situaciju i da rijetko kome vjerujemo pa radije čitamo kolumniste, koji su, usput, i daleko koncizniji, odnosno raspolažu s daleko kvalitetnijim informacijama, ispravno izvode zaključke iz pretpostavljenh premisa. Iako premise svaki put nisu istinite, bar je sud ispravan, i sl. Također imamo i razne blogere čije analize nerijetko nevjerojatno precizno osvijetle srž problema. Bloger Krule, npr. više je (kroz šalu) istina rasvijetlio, nego 100 prosječnih novinara zajedno, to je moć shvaćanja biti i nepotkupljivosti karaktera.
Naravno, imamo i komponentu "straha", pisati o nekom na visokoj poziciji donosi nesigurnost, taj se može žestoko osvetiti, a ako bude imao priliku neće je propustiti, zasigurno! Ali, po meni, to je i jedan od osnovnih problema novinarstva, prosječan novinar bira žrtve kao lav, one slabije odvoji od krda i ubije, krdu se ne približava, no ima i lavova koji napadaju predvodnike, uistinu moćnih i beskompromisnih lavova, takvi zaslužuju medalju za hrabrost, ravnu onim, zasluženim u najkrvavijim ratnim bitkama!
Primjer takvog novinarstva je i Karolina Vidović Krišto, iako je za svoj rad osvojila prestižnu "Global leadership" nagradu, kod nas je zbog istog rada ostala bez posla, o poniženjima i brutalnosti druge strane da i ne govorimo! Dakle, pravilo broj 1. u hrvatskim medijima: pisati možete što hoćete dok je to u skladu s našim interesima, u suprotnom nećete nigdje više pisati! A istina, pitate se? A što istina ima s tim? Koga briga što je istina? Istina je za bedake!
Novinarski posao bi bio i istraživanje pozadine raznih fenomena! Trenutno je aktualan fenomen "Seksualna revolucija", tko se od novinara bavi pozadinom tog, danas nezaobilaznog, fenomena?
A da se netko bavi možda bi došao do saznanja da se, recimo, kompletna "seksualna revolucija" temlji na zapažanjima o bonobo majmunima:
Spolni odnosi igraju važnu ulogu u društvenoj zajednici bonoba, koriste se kao pozdravi, kao sredstvo u rješavanju sukoba i pomirenju poslije sukoba, kao uzvratna usluga koju ženke pružaju u zamjenu za hranu. Bonobe su jedini čovjekoliki majmuni osim čovjeka kod kojih se primjećuju sve ove spolne aktivnosti: genitalni seks "sprijeda" (uglavnom ženka-ženka, a zatim i mužjak-ženka, te mužjak-mužjak), ljubljenje jezicima i oralni seks... S wikipedije, meni poznato iz stručne lit.
Zamijećujete li sličnosti sa "spolnim odgojem" u školama? U psihologiji je ovaj fenomen poznat, no mudro se šuti o tom da je cilj spolnog odgoja umrtviti čovjekov impuls! Svijet je krcat stanovništvom, prepun energije, što pozitivne što negativne, i ideja je umrtviti ga promiskuitetnim ponašanjem, dokazano kod bonobo majmuna! Cilj je, dakle, da čovjek bude donekle zadovoljan, time, pretpostavlja se, smanjit će se broj ubojstava, agresije, neki kažu i ratova, no to je potpuno pogrešno, jer ratove ne izazivaju pojedinci nego interesne skupine, a majmuni će svakako u rat, htjeli ne htjeli! Zadovoljstvom se postiže lakša kontrola populacije!
Pogrešan zaključak bi bio da oni nama žele dobro, "tko su oni", pitate? Oni su vladari svijeta, oni su onaj 0,0001% koji upravlja sa 99,999% ukupnog bogatstva i moći, u svim sferama! Dakle, ne žele oni nama dobro, oni samo žele kontrolu nad nama, a jedino zadovoljstvo, koje nam i onako ne mogu oduzeti je upravo ovo! Sva druga zadovoljstva, poput sretnog života, sigurnog posla, prava glasa... možemo zaboraviti, ali eto, možemo se neograničeno ...
Sad se pitate, kakve veze imaju bonobo majmuni s medijima? Velike, užasno velike, upravo ovaj primjer daje jasnu sliku medijske manipulacije, provodi se "propagira" jedno pod izlikom nečeg drugog! Usput, glavni ideolog tzv. "Seksualne revolucije" Alfred Kinsey, doktorirao je na temu "Filogeneza ose šikarice", sad se pitate kakve to veze ima sa seksualnom revolucijom, e to se i ja pitam, ali ne i novinari???
Dakle, manipulacija, manipulacija i manipulacija, interes malog broja nauštrb većine, pa opet malo interesa, tako ja vidim medije. Neki će reći "ali pišu oni svaki dan i o svakakvim stvarima!" Naravno, naravno da pišu, pišu o Severini, Kim Kardashian, o Big Brotheru, o nogometu, o najvećem i najdebljem čovjeku, o mrkvi i o partizanima, ustašama i četnicima, ali ja govorim o bitnim stvarima, o istraživačkom novinarstvu, koliko je toga zastupljeno u medijima? Koliko je toga što napišu istina?
Ono što tvrdim je sljedeće: sve bitne stvari pod kontrolom su većih igrača od medija i onaj tko se usudi ići u datom trenutku protiv struje automatski će biti potopljen, sve ostalo su igre bez granica! Resisstance is futile!
Nažalost, da bi danas čovjek, koliko toliko, shvatio što je istina u pojedinom slučaju potrebno je završiti bar dva fakulteta, znati bar dva svjetska jezika, logiku imati u malom prstu i pročitati bar 17 različitih mišljenja o nekom problemu i tek tada može donekle biti siguran da je nešto shvatio, a ni tad 100%. Mediji su ono što se u hinduizmu naziva Maya – iluzija, privid, natprirodna moć...
Mediji doslovno stvaraju slike svijeta, to što te slike najčešće nisu odraz stvarnosti nije bitno, bitna je igra!
Poluistina, kao i pola cigle, uvijek imaju veću snagu kao argument nego cijela. Ona leti bolje.
Stephen Leacock
Ovaj svoj prvi tekst kao da si pisao upravo radi analize stanja na Barometru. Ovo mi je najbolje:
OdgovoriIzbriši"Prosječnom novinaru istina je dobrodošla jedino ako se uklapa u njegov svjetonazor (politički, seksualni, moralni, nemoralni...), ako se ne uklapa tim gore po istinu, biti će prešućena, ignorirana ili agresivnim napadom ušutkana."
Na žalost, uvjerili smo se obojica koliko je to točno.
Da, imao sam ja njjih na umu i onda samo nisu odmah svatili! :D
OdgovoriIzbriši