subota, 1. veljače 2014.

Beskrajan dan ili Jazavci u zemlji čudesa


Bandić? Upitati prosječnog, neupućenog, građana što misli o Bandiću je isto kao da ga upitate što misli o kvantnim paketima, "Oni nešto rade, kreću se!" reći će nezainteresirani (neupućeni) građanin. "Ali što rade, kuda se kreću?" pitate ga, "Pa nemam pojma, nekuda."

Dakle, kretati se znači nešto pozitivno, tako našeg gradonačelnika doživljava većina koja ga i bira. Kretati se, pričati, dizati se rano, trčati, brzo voziti, imati o sebi visoko mišljenje, recept je za uspjeh u ispodprosječno inteligentom gradu, na razini države stanje je daleko bolesnije, na toj razini "nešto raditi" nije čak ni obaveza! No, kakvo je stvarno stanje u gradu Zagrebu? Jedan od najskupljih gradova za život, na svijetu, tim istim prihodima ne uspijeva pokriti ni osnovno održavanje, kako je to moguće?

Kakvu ulogu u takvom stanju stvari ima gradonačelnik, pitat ćete se. "Nikakvu", reći će prosječni (neupućeni jazavac) birač, "Apsolutno nikakvu, pa nije on tu da se o tom brine, on se kreće!" Mudro ćemo klimnuti i zaključiti da je to jedini mogući odgovor u državi Antuntun.

Vratimo se (za trenutak) u stvarnost: milijardu eura duga, Jakuševac, dotrajala infrastruktura i milijun malih problema. Dakle, jedan od najskupljih gradova na svijetu ne pokriva svoje tekuće potrebe (većini nebitno, ali da ipak ponovimo). Ima li s tim veze gradonačelnik? Da i to ponovimo! Kako drugi gradovi i gradonačelnici uspješno posluju s manje novaca? A što će biti kad sve dođe do svog kraja, jer, znate, stvari umiru. Možemo se mi praviti da neće nikad trebati prevući ceste asfaltom, da neće nikad trebati mijenjati cijevi (voda, toplana i sl.), da neće trebati riješiti problem smrada u pola Novog Zagreba i moguće eksplozije Jakuševca, koja bi dignula bar pet kvartova u zrak. Možemo se i praviti da su nam bitnije fontane od staračkih domova, škola ili dječjih vrtića, ali ćemo se kad tad vratiti u stvarnost i shvatiti što smo učinili!

Toliko o Bandiću kao gradonačelniku. Bandić kao političar:
  1. Elokventan, na neobičan način, kao da stalno nešto krije? Što krije? Pitam se ja, ali ne i jazavac! Jazavac je zadovoljan, iako mu skoro ništa ne štima on zna da to nema veze s gradonačelnikom, ta nije on tu da rješava probleme. Za probleme su krivi NLO-vci, horoskop, vještice, Crkva, Nibiru, konta jazavac.
  2. Moćan, kao morski pas među surferima, brutalno nadmoćan, pliva kao da je najmoćnije stvorenje pod kapom nebeskom, apsolutno savršen, bez zadrške, jedan od onih koji su nekim čudom rođeni bez Istočnog grijeha. Za one koji ne znaju, Adam i Eva su jedući (mitsku jabuku) sa stabla spoznaje spoznali dobro i zlo, a što se Bogu baš i nije svidjelo pa ih je elegantno izbacio, u Zagreb. Bilo kako bilo, mi i inače obilujemo ovima koji su rođeni bez tog grijeha, dakle, onkraj su spoznaje dobra i zla, ili iznad, bogovi, reći će jazavci i pasti na koljena!
  3. Pragmatičan, sve opcije dolaze u obzir, nema granica!
Postavlja se pitanje: može li Bandić nešto napraviti na širem planu?

Ne samo da može, on će sigurno nešto napraviti, "S kim" pitate se, "S bilo kim", velim ja! S ljevicom, crkvom, desnicom, gore, dolje, amo tamo, sve ponude su na stolu i svaka će se odvagnuti, najbolja odabrati, zar su ostali drukčiji, zar je svijet drukčiji? Ideali su za budale, jazavci isto ne vjeruju u ideale. Ovisno o rezultatima ući će i u Vladu, može postati i premijer, samo je nebo granica, pogledati pod – Shark!

Može li biti dobar premijer, jazavac će oduševljeno klimati glavicom, "Može, može", ja mislim da nema nikakve šanse da bude dobar premijer, pritom ne mislim ni da bi bio gori od bilo kojeg premijera do sad. Da su do sada premijeri bili dobri ne bi zemlja bila u kolapsu i bankrotu! Dobar premijer bi trebao imati dugoročne strategije, poznavati povijest, bar povijest ekonomije, ako i ne zna sve to trebao bi se okružiti onima koji znaju i učiti kao dijete, a ne ponašati se kao oholo razmaženo derište. To važi za sve premijere!

Dakle, Bandić kao premijer neće donijeti korist, ali ni štetu, u odnosu na moguće konkurente za tu funkciju. Jedno je sigurno, vizionara nema ni na vidiku, no nikad se ne zna, možda jednog dana dođe netko tko će imati ideju, možda se nađe i takav čija ideja napretka neće biti dizanje poreza tisuću posto, možda se Bog sažali na nas ovako jadne i bijedne, možda ono "bolje sutra" koje nam desetljećima obećavaju stvarno dođe, a možda su u šumi...

Nema komentara:

Objavi komentar