Crkva, religija, narod, politika, država! Što je
zajedničko ovim pojmovima?
Etika (moral) jedna je od zajedničkih komponenti svih ovih fenomena. Da bi država (narod) opstali nužno je potrebna etika, društvo bez etike nema nikakvu šansu organizirati se i koliko toliko pravedno funkcionirati. Pravedno; u smislu da omogući sreću najvećem mogućem broju ljudi, pritom sreća najvećeg broja ljudi ne podrazumijeva nečiju nesreću. Da bih razjasnio značenje prethodne rečenice morao bih napisati knjigu (usput, takvih knjiga postoji na tisuće), no ukratko, to što netko smatra da je nešto nepravedno prema njemu ne znači da to svaki put stvarno tako i jest. Ono što želim reći najbolje opisuje Kantov Kategorički imperativ: "Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." (Kritika praktičnog uma)
Crkva, zajednica kršćanskih vjernika, primarno se bavi spasenjem ljudske duše, između ostalog, kroz skup etičkih zakona (pravila) prema kojima bi čovjek trebao živjeti i tako dostići Kraljevstvo Božje. Sreća u ovom obliku postojanja (materijalno) ne može biti postignuta u punom opsegu. Ovo je općenito, ono što nas zanima je uloga crkve u svjetovnom životu.
Kroz povijest Crkva je bila jedini nosioc pismenosti, donedavno! Isto tako bila je stoljećima (a i danas je) jedini nosioc etike za široke mase, jer rijetki su i prije, kao i danas, znali ponešto o Sokratu, Platonu, Aristotelu, Spinozi, Buddhi, Konfuciju..., o etičkim sistemima i sl.
Dakle, Crkva je apsolutno zaslužna za koliko toliko morala u ljudima, govorimo o kršćanskom dijelu svijeta. Zašto je Crkva i dan danas jedini nosioc etike to je stvarno zanimljivo pitanje! Zbog čega se svjetovne vlasti (školstvo) nisu bavile ovom temom, a izgleda nemaju namjeru ni ubuduće baviti se tim ostaje nepoznato i svakako bi se stručnjaci na više područja trebali pozabaviti ovom temom. Zbog čega je bitno da djeca od prvog osnovne imaju spolni odgoj, a nemaju etiku meni ostaje apsolutna nepoznanica. Bilo kako bilo, Crkva ostaje jedini autoritet na tom području (ne svojom krivicom) i to je nesporno.
Što se tiče materijalnog; Isus reče: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" (Mk 12,17)
Dakle, Isus, kao glavni autoritet kršćanstva, jasno je odvojio materijalno od duhovnog, to se često zaboravlja, ali se također zaboravlja da je čovjek i duhovno biće i da Crkva ima dužnost i obavezu čuvati 10 Božjih zapovijedi i tumačiti sve ono što ostaje nejasno. Dakle, Crkva ima pravo (i dužnost) baviti se svojom pastvom na način da im rasvjetli zbog čega je, npr. bitno da usvoje zapovijed "Ne ukradi" i koje su posljedice kršenja te zapovijedi. Zašto je, npr. bitno poštovati "Ne učini preljuba" i koje su posljedice takvog ponašanja.
Isus se nije bavio svjetovnim problemima (korupcijom, porezima, političkim sistemima...). Radio je na unutarnjoj promjeni, na promjeni zvjerske prirode čovjeka, koja je, usput, i dan danas ništa manje zvjerska i ništa više uljuđena nego onda. Da Isus danas propovijeda ne bi se osvrtao na Milanovićevu izjavu da "sukob interesa možda i nije kriminal" iako svi znamo da je najmanje 5 državnih proračuna opljačkano upravo sukobom interesa, a ne maskom i pištoljem. Isus bi radije dao neku prispodobu na temu sukoba interesa i zorno predočio kakav je to neljudski zločin i tako (možda) promijenio svijest budućeg političara, a možda (samo možda) i sadašnjeg.
Dakle, ako bismo se striktno držali Isusovog učenja biskupi ne bi smjeli propovijedati o ovima ili onima vragovima, trebali bi propovijedati (živjeti) ljubav; i tako mijenjati srca zvijeri, a zvijeri smo svi skupa, ma koliko se tome protivili!!!
Crkva u Hrvata sve se više bavi svjetovnim pitanjima, iako su vremena strašna, dekadencija i propast morala na svom vrhuncu, to ipak ne bi trebao biti razlog da Crkva izlazi iz okvira koje je sam Isus zadao! Jer, ako Ga priznajemo kao autoritet onda to trebamo činiti apsolutno i bez sumnje!
Ono što muči Crkvene velikodostojnike je što smatraju da narod ne shvaća baš najbolje koncept zla i da se nedovoljno odupire istome, te se u nekim pitanjima više angažiraju, koliko je to dobro (ili loše) pokazat će vrijeme!
U zadnjih dvadesetak godina šuška se o nekakvim odnosima Crkve i politike, no od toga nema ništa. Osim vjeronauka u školama Crkva nikad nije (i neće) postići nikakav dogovor sa bilo kojom strankom, osim ako se to slučajno poklapa sa željama te iste stranke. Iz prethodnog je jasno da Crkva apsolutno ne utječe na bilo koju Vladu ili bilo koju odluku bilo koje Vlade, a to što se neka stranka boji da bi neka odluka mogla iritirati vjernike to je njihov problem i Crkva nema ništa s tim. Osim ako netko misli da bi sama sebe trebala ukinuti i tako olakšati političarima odluke.
Što se tiče Vladinih donacija Crkvi, tu ne bi trebalo biti ništa sporno, ako Vlada dodjeljuje godišnje nekoliko milijardi kuna raznoraznim udrugama, Crkvi od toga pripadne nekakvih 250-300 milijuna kuna, u čemu je tu problem? Zar 85% deklariranih vjernika (na razini države) ne zaslužuje deseti dio ukupnih sredstava za razne udruge? Zbog čega se ne povede pitanje ostalih udruga, npr. udruga koje broje 0,005% članova a dobiju tisuću puta više Vladinih donacija, u odnosu na broj članova???
Da rezimiramo, Crkva, kao institucija, imala je svojih svijetlih i manje svijetlih trenutaka, no nesporno je heroj povijesti i jedina institucija koja aktivno i dalje radi na čovjekovom uzdizanju, to što prosječan čovjek ne poštuje 10 Božjih zapovijedi, npr. ne umanjuje vrijednost i univerzalnost istih. Neki će reći da je znanost heroj, no ja ih pitam: od kakve je koristi znanost bez razuma, samokontrole i svijesti o višim principima? Kakva korist od fisije kad je donijela smrt stotinama tisuća, preko 2500 testiranih A bombi diljem svijeta, havarije nuklearnih elektrana zagađuju jako široko i, što se nas tiče, zauvijek! Kakva korist od Monsantova sjemena kad iza njega više ništa i nikad ne raste, a ljudi masovno obolijevaju i rađaju se deformirani? Kakva korist od cijepiva kad istim ubiju 250 tisuća djece i kažu: "ups, malo smo se zaigrali, znate velika su ulaganja u pitanju"! Kakva nam je korist od Iphona, Ipada... kad djeca zbog njih retardiraju?
Ono što hoću reći; znanost nas je žestoko pretekla. U ovom trenutku raspolažemo sa daleko više znanja nego što ga trebamo i trenutno smo kao majmuni kojima podijelite bombe, automatske puške i bojne otrove, majmun ne zna čemu to služi i sasvim sigurno će se upropastiti? Krajnje je vrijeme da se zaustavimo i damo šansu duhovnosti. "
Ne ubij" je druga polovica znanosti, bez ovog principa znanost je smeće i zlo, tko to može osporiti?
"Poštuj oca i majku" (ne piše, samo ako su dobri) je naš zalog za budućnost, tko to može osporiti?
"Ne čini preljuba" brani nas od velike boli i očaja, zar to nije istina? "
Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!" Tko ovome može naći manu? Zar je ovo zlo, kakvi ljudi ove zapovijedi mrze, a samim tim i one koji isto propovijedaju???
U zadnje vrijeme sve je više mrzitelja Crkve koji si daju za pravo teško vrijeđati istu (vjernike, osobito) i iznositi po tiskovinama, forumima i sl. što god im padne na pamet iako nikad nisu bili na misi, iako nikad nisu pročitali niti redak Biblije, iako ne znaju ni što je Crkva, religija, svijest, savijest, ljudskost, moral, a najmanje znanost.
Takvima poručujem neće vas spasiti ni atomska bomba, ni Monsanto, ni farmaceutska industrija, ni Apple, ni BMW, mrzite i nesretni ste zbog toga, a onda još jače mrzite, jer mislite da su drugi uzrok vašeg nemira, no vaš je nemir posljedica vaše duhovne pustoši, nedostatka ljubavi, a vidite, Isus je propovijedao (živio) ljubav i samo ljubav i to je ono što propovijeda i Crkva, ponekad zaborave da ljubav treba živjeti, to je njihov osnovni problem. No kad bi ti isti mrzitelji samo jednom došli na misu shvatili bi da im Crkva nije i neće nikad biti neprijatelj!
I, pričica za kraj:
Ateist
- Ja sam nevjernik, kaže čovjek ponosno rabinu.
- Dobro, reče rabin, Jesi li čitao proroka Ezekiela?
- Ne, kaže čovjek.
- Ali si čitao barem psalme.
- Nisam ni psalme, nastavi ateist.
- Onda si bez sumnje čitao Toru?
- Ne, nisam, odvrati iznenađen.
- Ah, poviče rabin, onda nisi ateist, nego jednostavno neznalica.
Etika (moral) jedna je od zajedničkih komponenti svih ovih fenomena. Da bi država (narod) opstali nužno je potrebna etika, društvo bez etike nema nikakvu šansu organizirati se i koliko toliko pravedno funkcionirati. Pravedno; u smislu da omogući sreću najvećem mogućem broju ljudi, pritom sreća najvećeg broja ljudi ne podrazumijeva nečiju nesreću. Da bih razjasnio značenje prethodne rečenice morao bih napisati knjigu (usput, takvih knjiga postoji na tisuće), no ukratko, to što netko smatra da je nešto nepravedno prema njemu ne znači da to svaki put stvarno tako i jest. Ono što želim reći najbolje opisuje Kantov Kategorički imperativ: "Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." (Kritika praktičnog uma)
Crkva, zajednica kršćanskih vjernika, primarno se bavi spasenjem ljudske duše, između ostalog, kroz skup etičkih zakona (pravila) prema kojima bi čovjek trebao živjeti i tako dostići Kraljevstvo Božje. Sreća u ovom obliku postojanja (materijalno) ne može biti postignuta u punom opsegu. Ovo je općenito, ono što nas zanima je uloga crkve u svjetovnom životu.
Kroz povijest Crkva je bila jedini nosioc pismenosti, donedavno! Isto tako bila je stoljećima (a i danas je) jedini nosioc etike za široke mase, jer rijetki su i prije, kao i danas, znali ponešto o Sokratu, Platonu, Aristotelu, Spinozi, Buddhi, Konfuciju..., o etičkim sistemima i sl.
Dakle, Crkva je apsolutno zaslužna za koliko toliko morala u ljudima, govorimo o kršćanskom dijelu svijeta. Zašto je Crkva i dan danas jedini nosioc etike to je stvarno zanimljivo pitanje! Zbog čega se svjetovne vlasti (školstvo) nisu bavile ovom temom, a izgleda nemaju namjeru ni ubuduće baviti se tim ostaje nepoznato i svakako bi se stručnjaci na više područja trebali pozabaviti ovom temom. Zbog čega je bitno da djeca od prvog osnovne imaju spolni odgoj, a nemaju etiku meni ostaje apsolutna nepoznanica. Bilo kako bilo, Crkva ostaje jedini autoritet na tom području (ne svojom krivicom) i to je nesporno.
Što se tiče materijalnog; Isus reče: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" (Mk 12,17)
Dakle, Isus, kao glavni autoritet kršćanstva, jasno je odvojio materijalno od duhovnog, to se često zaboravlja, ali se također zaboravlja da je čovjek i duhovno biće i da Crkva ima dužnost i obavezu čuvati 10 Božjih zapovijedi i tumačiti sve ono što ostaje nejasno. Dakle, Crkva ima pravo (i dužnost) baviti se svojom pastvom na način da im rasvjetli zbog čega je, npr. bitno da usvoje zapovijed "Ne ukradi" i koje su posljedice kršenja te zapovijedi. Zašto je, npr. bitno poštovati "Ne učini preljuba" i koje su posljedice takvog ponašanja.
Isus se nije bavio svjetovnim problemima (korupcijom, porezima, političkim sistemima...). Radio je na unutarnjoj promjeni, na promjeni zvjerske prirode čovjeka, koja je, usput, i dan danas ništa manje zvjerska i ništa više uljuđena nego onda. Da Isus danas propovijeda ne bi se osvrtao na Milanovićevu izjavu da "sukob interesa možda i nije kriminal" iako svi znamo da je najmanje 5 državnih proračuna opljačkano upravo sukobom interesa, a ne maskom i pištoljem. Isus bi radije dao neku prispodobu na temu sukoba interesa i zorno predočio kakav je to neljudski zločin i tako (možda) promijenio svijest budućeg političara, a možda (samo možda) i sadašnjeg.
Dakle, ako bismo se striktno držali Isusovog učenja biskupi ne bi smjeli propovijedati o ovima ili onima vragovima, trebali bi propovijedati (živjeti) ljubav; i tako mijenjati srca zvijeri, a zvijeri smo svi skupa, ma koliko se tome protivili!!!
Crkva u Hrvata sve se više bavi svjetovnim pitanjima, iako su vremena strašna, dekadencija i propast morala na svom vrhuncu, to ipak ne bi trebao biti razlog da Crkva izlazi iz okvira koje je sam Isus zadao! Jer, ako Ga priznajemo kao autoritet onda to trebamo činiti apsolutno i bez sumnje!
Ono što muči Crkvene velikodostojnike je što smatraju da narod ne shvaća baš najbolje koncept zla i da se nedovoljno odupire istome, te se u nekim pitanjima više angažiraju, koliko je to dobro (ili loše) pokazat će vrijeme!
U zadnjih dvadesetak godina šuška se o nekakvim odnosima Crkve i politike, no od toga nema ništa. Osim vjeronauka u školama Crkva nikad nije (i neće) postići nikakav dogovor sa bilo kojom strankom, osim ako se to slučajno poklapa sa željama te iste stranke. Iz prethodnog je jasno da Crkva apsolutno ne utječe na bilo koju Vladu ili bilo koju odluku bilo koje Vlade, a to što se neka stranka boji da bi neka odluka mogla iritirati vjernike to je njihov problem i Crkva nema ništa s tim. Osim ako netko misli da bi sama sebe trebala ukinuti i tako olakšati političarima odluke.
Što se tiče Vladinih donacija Crkvi, tu ne bi trebalo biti ništa sporno, ako Vlada dodjeljuje godišnje nekoliko milijardi kuna raznoraznim udrugama, Crkvi od toga pripadne nekakvih 250-300 milijuna kuna, u čemu je tu problem? Zar 85% deklariranih vjernika (na razini države) ne zaslužuje deseti dio ukupnih sredstava za razne udruge? Zbog čega se ne povede pitanje ostalih udruga, npr. udruga koje broje 0,005% članova a dobiju tisuću puta više Vladinih donacija, u odnosu na broj članova???
Da rezimiramo, Crkva, kao institucija, imala je svojih svijetlih i manje svijetlih trenutaka, no nesporno je heroj povijesti i jedina institucija koja aktivno i dalje radi na čovjekovom uzdizanju, to što prosječan čovjek ne poštuje 10 Božjih zapovijedi, npr. ne umanjuje vrijednost i univerzalnost istih. Neki će reći da je znanost heroj, no ja ih pitam: od kakve je koristi znanost bez razuma, samokontrole i svijesti o višim principima? Kakva korist od fisije kad je donijela smrt stotinama tisuća, preko 2500 testiranih A bombi diljem svijeta, havarije nuklearnih elektrana zagađuju jako široko i, što se nas tiče, zauvijek! Kakva korist od Monsantova sjemena kad iza njega više ništa i nikad ne raste, a ljudi masovno obolijevaju i rađaju se deformirani? Kakva korist od cijepiva kad istim ubiju 250 tisuća djece i kažu: "ups, malo smo se zaigrali, znate velika su ulaganja u pitanju"! Kakva nam je korist od Iphona, Ipada... kad djeca zbog njih retardiraju?
Ono što hoću reći; znanost nas je žestoko pretekla. U ovom trenutku raspolažemo sa daleko više znanja nego što ga trebamo i trenutno smo kao majmuni kojima podijelite bombe, automatske puške i bojne otrove, majmun ne zna čemu to služi i sasvim sigurno će se upropastiti? Krajnje je vrijeme da se zaustavimo i damo šansu duhovnosti. "
Ne ubij" je druga polovica znanosti, bez ovog principa znanost je smeće i zlo, tko to može osporiti?
"Poštuj oca i majku" (ne piše, samo ako su dobri) je naš zalog za budućnost, tko to može osporiti?
"Ne čini preljuba" brani nas od velike boli i očaja, zar to nije istina? "
Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!" Tko ovome može naći manu? Zar je ovo zlo, kakvi ljudi ove zapovijedi mrze, a samim tim i one koji isto propovijedaju???
U zadnje vrijeme sve je više mrzitelja Crkve koji si daju za pravo teško vrijeđati istu (vjernike, osobito) i iznositi po tiskovinama, forumima i sl. što god im padne na pamet iako nikad nisu bili na misi, iako nikad nisu pročitali niti redak Biblije, iako ne znaju ni što je Crkva, religija, svijest, savijest, ljudskost, moral, a najmanje znanost.
Takvima poručujem neće vas spasiti ni atomska bomba, ni Monsanto, ni farmaceutska industrija, ni Apple, ni BMW, mrzite i nesretni ste zbog toga, a onda još jače mrzite, jer mislite da su drugi uzrok vašeg nemira, no vaš je nemir posljedica vaše duhovne pustoši, nedostatka ljubavi, a vidite, Isus je propovijedao (živio) ljubav i samo ljubav i to je ono što propovijeda i Crkva, ponekad zaborave da ljubav treba živjeti, to je njihov osnovni problem. No kad bi ti isti mrzitelji samo jednom došli na misu shvatili bi da im Crkva nije i neće nikad biti neprijatelj!
I, pričica za kraj:
Ateist
- Ja sam nevjernik, kaže čovjek ponosno rabinu.
- Dobro, reče rabin, Jesi li čitao proroka Ezekiela?
- Ne, kaže čovjek.
- Ali si čitao barem psalme.
- Nisam ni psalme, nastavi ateist.
- Onda si bez sumnje čitao Toru?
- Ne, nisam, odvrati iznenađen.
- Ah, poviče rabin, onda nisi ateist, nego jednostavno neznalica.
Nema komentara:
Objavi komentar