Alisa u Zemlji Užasa

Alisa je imala sreću što je pala u Zemlju Čudesa, da je pala u Zemlju Užasa shvatila bi da i od gadnog postoji gore! Pisac romana Alisa u Zemlji Čudesa (C. L. Dodgson, alias L. Carroll) kao da je živio u Hrvatskoj? Jer bi mu inače bilo nemoguće zamišljati takve logičke bombe! Jedino život u Lijepoj našoj čovjeka može pripremiti za tako veliko djelo! Ili je bio vidovit? Znao je da; ako nešto možemo zamisliti onda to mora moći i postojati! Ili ne? Kako je Alisa povezana s nama, na nebrojeno puno načina. Slično, kao u Zemlji Čudesa, i u Hrvatskoj svaki pokušaj logičkog promišljanja završi porazom i očajem. Tek nam odvajanje od logike i skok u besmisao daje kakvu takvu šansu da stvari pobrojimo, naglasak je na "pobrojavanju", besmisao povezivanja istih povezuje nas na jednoj...

U normalnom svijetu, normalnih ljudi, događaji imaju svoj tijek, povezanost, logički slijed! Takav svijet ne postoji, a jedini je moguć, kako to? Možemo ga zamišljati, u snovima... A u Zemlji Užasa, u Zemlji Užasa stvari su nabacane, što je gore dolje je, što je dolje prazno je, a što je prazno ima mjeru...
 I ja začuh kao jedan glas,

    u sred četiriju životinja,
    koji kazivaše:
    Jedna *mjera žita za denar
    i tri mjere ječma za denar,
    što se tiče ulja i vina, ne diraj
    u to.
"Nismo svi isti",reče zec;
I ja vidjeh:
Kad on otvori šesti pečat,
nastade jedan žestoki potres
zemaljski.
Sunce postade crno kao
što je tkanina od strune,
a mjesec sav kao od krvi.

Šegon, Milanović, poštenje, Frane Lozić, dvostruka kazna, ugled, HBOR, poštenje, Merzel, Audi, kuće bogatstvo, poštenje, ugled, Linić, moral, nemoral, Riječka banka, pljačka, Sabo, mito, krađa, zec, ćirilica, Jakovina, sukob interesa, nepotizam, SDP, stotine osuđenih, nemoral, letvice, ljestvice, složne ručice, HDZ, šešir, hns, nemoral, Pusić, moralni nemoral, ucjene, mail-ovi, Čačić, autostoperi, Izvještaj HBORA: Šegon uredno vraća kredit (iako ima poček od 4 godine?), jedino ne vraća kamate, (to jedino i treba vraćati?), galaksija, euri, zažareni pogledi, divlja pohlepa, visine, ako dovoljno dugo gledaš u tamu i ona će tebe vidjeti..

Što je zajedničko? Ništa, samo nabrajamo! A kako i povezati brdo potpuno nepovezanih pojmova? Ili ipak? Možda... možda na dubljoj razini... možda na plićoj... možda, ne, ludilo...
Razmišljati o političarima, politici u Hrvata, moralu, ljudima, dvostrukim mjerilima, selektivnoj pravdi..., jednako je naporno kao i razmišljati o ključanici u boci, gusjenici koja puši i gljivi s dva kraja, bol, očaj...

No ipak! Pokušajmo zamisliti da živimo u logičkom i jedinom ispravnom svijetu.
U normalnom svijetu nakon skandala ovih razmjera (pričamo o Šegonu) ministar bi dao neopozivu ostavku, jer je odgovoran zbog postavljanja takve osobe, a i znao je što ovaj radi, i branio ga! No, na žalost, živimo u izvrnutom svijetu! Da živimo u normalnom svijetu nikome ne bi palo na pamet braniti tog istog ministra, koji je, usput, umočen u hrpu afera i koji je definitivno sukrivac za potpunu propast države. Jedina ministrova ideja opstanka je držati glavu nad vodom dok leži na leđima utopljenika i čvrsto ga drži za vrat, na vrisku i molbe onoga kojeg jaše (naroda) da popusti jer će se inače i on utopiti on još jače stišće. Onaj donji je već u nesvijesti, pluta, ministar još uvijek ne shvaća. Kako takvog čovjeka hvaliti? Kako reći "hvala mu za sve"? Za što mu hvala? Kakvi ljudi mogu tvrditi da od onoga koji nas je definitivno i konačno potopio boljeg nije bilo?

U normalnom svijetu predsjednik Vlade isto bi automatski dao ostavku, jer, ako ništa drugo, to je moralno! O odgovornosti nema smisla pričati, ne razumiju oni to!
No mi živimo u Zemlji Užasa. U zemlji gdje je odgovornost i principijelnost predmet ismijavanja, anomalija, da budemo precizni!

I sad opet, farsa se nastavlja, izjave koje su dane zaboravljaju se, sad se priča o odgovornosti, sad kad čitav svijet zna što se događa! Što bi bilo da se za ovo nije pročulo, ništa! I "Jovo nanovo", rasprave treba li ovo, treba li ono! TREBA, naravno da treba, sve treba, sve se trebalo i prije! Nije Šegon bitan, nije naodmet ponoviti: "Nije Šegon kriv", krivi su oni koji su ovo omogućili, krivi su oni kojima je jedino mjerilo ugleda bogatstvo i neprincipijelnost krivi su i svi koji su stali u obranu ovakvog ponašanja, krivi su i mediji jer nedovoljno naglašavaju tko je tu u stvari pravi krivac!

I što će se sad dogoditi? Ništa! Farsa se nastavlja, neki novi Šegon upravo u ovom trenutku radi po istoj špranci. Za par godina ćemo i za njega saznati! Koliko je onih za koje ne znamo? ovo je samo vrh sante zla, prava veličina užasa je ispod radara, letvica, kako neki vole tepati.
"Da, ukrao bih! Ali, osnovna je pretpostavka: mora biti mnogo novca, sam moram u tome sudjelovati i sve poduzeti da me nitko u tome ne otkrije..."

Pogodite čija je ovo izjava! Toga čovjeka mediji hvale, on je primjer uspješnosti, njega naša djeca gledaju na tv-u i slušaju o njegovoj veličini! A onda saznaju koje su njegove prave vrijednosti! Zar je to svijet u kojem želimo živjeti? Zar su to vrijednosti koje želimo da naša djeca usvoje? Sram nas može biti, sve! On je njihov idol, partijski. Moj nije!

Spominje on poslije i nekakve zaštitne mehanizme koji ga moraju sprečavati da ne krade i pljačka? Zar je ovo samo meni čudno i strašno, u isto vrijeme?

A ja vam kažem: Čovjeku! Čovjeku u pravom smislu riječi, nisu potrebni zakonski mehanizmi da ne krade, postoje ljudi koji posjeduju unutarnje zaštitne mehanizme. Zaštitni mehanizam je karakter, razvijanjem karaktera razvijaju se jedini istinski zaštitni mehanizmi, zar nije istina da zakonski mehanizmi odavno ne funkcioniraju. Spomenut ću i pok. Račana (da ne ispadne da sam apriori protiv SDP-a) Račanu nisu trebali zaštitni mehanizmi, imao je on malo veće prilike za krasti, ali nije, NIJE, za razliku od ovih koje treba vezati da ne kradu. To se zakonom ne može nametnuti, to čovjek ima ili nema!!! Ili može? Samo se onda zakoni trebaju poštovati, a ne tretirati kao "sive zone"!

A, dok mi lamentiramo, Šegoni rade! Što rade? Što hoće. I nitko ih ne može, a i ne želi spriječiti!!!
Imala je Alisa sreću, upala je u bolji i logičniji svijet od našeg!

Karakter, a ne okolnosti – čini čovjeka.” Booker T. Washington