srijeda, 19. veljače 2014.

Autokratska demokracija


Autokracija je politički sustav u kojem se sva vlast i moć u državi nalaze u rukama jedne osobe (npr. diktatora) ili skupine (političke stranke, hunte), bez sudjelovanja naroda.

Riječ demokracija dolazi iz grčke riječi δημοκρατíα, koja pak dolazi od δημος, što znači "narod", i κρατειν, što znači "vladati", te sufiksa íα. Dakle, doslovno "vladavina naroda".

Kako spojiti autokraciju i demokraciju? Nespojivo, reći će mnogi. No, hvala Bogu, imamo mi političare genijalce, koji bez većih problema spajaju nespojivo.

Hrvatska je, navodno, demokratska država, prema tome bismo trebali zaključiti da narod vlada. No je li to uistinu tako? Možemo li o demokracijom nazvati sustav po kojemu 20-ak % birača uredno odlučuje o stranci koja sastavlja Vladu i vodi zemlju? Tehnički možemo. Nitko ne brani biračima da se odazovu i da izlaznost bude 100%. Bespredmetno je i raspravljati o razlozima neizlaska bar 50% birača na bilo koje izbore. No ipak, smjenom stranke na vlasti ništa se ne mijenja, odnosno stanje je svaki put sve gore, to je prosječni birač prepoznao i ne želi učestvovati u toj i takvoj farsi.

Drugo, stranke redovito naprave popis dobrih (ili manje dobrih) želja i s tim izađu na izbore, nakon izbora redovito nađu razlog da potpuno promijene popis pa, npr. redovito obećaju smanjenje pdv-a, a nakon izbora ga redovito podignu, i sl. Sve je to narod prepoznao i ne želi učestvovati u tim igrama bez granica, odonosno dodijalo je i narodu biti dio te farse.

Nadalje, ako znamo da stranke svoju bazu tretiraju kao interesnu skupinu i sve rade da tu skupinu zadovolje jasno je da nema ni govora o općem dobru, čak dapače, opće dobro nepoznata je kategorija liderima stranaka, oni koji to ne shvaćaju ništa ne shvaćaju!

Tvrdoglav je ovaj narod, godinama se radilo sve i svašta i narod se nije bunio. Svatko je nemilosrdno gurao svoju stranku, pa i do uništenja. A onda, kad su vidjeli da to nije to odustali su od izbora? Zašto? Tvrdoglavost je jedan od odgovora, drugi bi mogao biti apsolutno neslaganje s konceptom glavne suprotstavljene stranke, treći, beskrvnost manjih stranaka...

No, bilo kako bilo, došli smo do toga da glavne stranke imaju svoju interesnu bazu, koja ih bezrezervno podržava i imamo 50% onih koji su izgubili svaku nadu.

Možemo li to zvati demokracijom? Kako rekoh, tehnički da. No postoje i drugi čimbenici demokracije. Ako je javna televizija uredno servis vladajuće stranke, ako postoje mediji koje vladajuća stranka drži u šaci, jasno je da osnovni uvjeti demokracije ne postoje. Jasno je da mediji imaju moć prikazati neku stranku lopovskom, dok onu koju podržavaju prikazuju bogomdanom, jasno je i da većina medija potpada pod neku vrstu utjecaja i da kreiraju mišljenje većine. Čak dapače, strahovita je količina dezinformacija plasiranih kroz sve vrste medija. Iz svega toga ne proizlazi ništa normalno niti ide u prilog demokraciji, demokracija je, da pojasnimo, tek forma. Iza te forme krije se nešto zlosutno i ne ide u prilog narodu. Preciznije, kriju se interesne skupine, koje, u suradnji s medijima, stavaraju lažne slike svojih planova, lažne slike svojih uspjeha i tuđih neuspjeha, lažne slike stanja. Narod je to čak i shvatio i bojkotira izbore. No je li to rješenje? Nije! Rješenje je izaći na izbore i dati glas trećima, četvrtima... pa dok se netko ne uozbilji.

A demokracija u strankama? Koja demokracija, pitate se? I, u pravu ste. Jedna od lažnih slika demokracije je i navodna demokracija u strankama. Nema demokracije u strankama, zar to još netko nije shvatio? Stranke funkcioniraju po principu autokratije, a u novije vrijeme i oligarhije. Koliko je demokracije u strankama jasno je kad vidimo koliko je bivših predsjednika stranaka ostalo u stranci, redovito se izbacuju iz stranke, smrt je jedini način da izbjegnu izbacivanje. A kad je tako sa presjednicima lako je zamisliti što se događa sa članovima niže u hijerarhiji!

Stranke se vode čvrstom rukom autokrata, bez prava na žalbu ili mišljenje, ukoliko to nije autarh (despot) dozvolio. Autarh odlučuje o tome tko ima pravo na mišljenje, tko ima koje ovlasti i o dosezima ovlasti. Jasno je da jedan ministar ima prava i dužnosti i da je odgovoran za svoj resor, no ukoliko autarh (despot) odluči nešto, što inače ni po zakonu nema pravo, jasno je da će ministar poslušati, jer inače leti, toliko o dostojanstvu i karakteru. Najjadniji primjer bješe ustoličenje ministra turizma, kad mu je premijer zabranio da odgovara na pitanja o svojoj imovini. To je ogledni primjer snage autarha (despota), onu tužnu sliku čovjeka četrdesetih godina kako stoji kao kakvo dijete i nijemo promatra što se zbiva neću nikad zaboraviti, tužno i žalosno. Ali tako stvari funkcioniraju i to je jednostavno tako.

Primjetan je trend pada kvalitete političara, glavni razlog za takvo stanje ograničenost je vođa stranaka. Inteligentan i jak vođa može kraj sebe trpjeti jake i inteligentne osobe, dok slab i manje inteligentan s tim ima probleme, koji prevazilaze njegovu moć. Iako nisam simpatizer SDP-a, čak suprotno, ne mogu ne primjetiti da je pok. Račan kraj sebe mogao trpjeti jednog Matu Arlovića, Željku Antunović ili Ljubu Jurčića, to govori o njegovoj snazi i inteligenciji, o ovima danas bespredmetno je i govoriti.

Trend despotizma zahvatio je sve stranke i to sad više niti ne kriju. Zanimljivo će biti vidjeti kako će funkcionirati Savez za Hrvatsku? Toliko predsjednika nije nikad viđeno u jednoj koaliciji, ako politički prežive do onih drugih izbora bilobi to ravno čudu?

Nadalje, iako je sudstvo prividno neovisno nemojmo sumnjati da i tu politika nema upliva, samo što je problem što sudci ostaju malo duže od stranaka pa se ne mogu poklopiti. No da DORH navija za neke to je apsolutno očigledno, i žalosno!

Sve u svemu, upali smo u zonu sumraka, izlaz se ni ne naslućuje, čak dapače, nema brzog izlaska iz ove situacije. 400 000 nezaposlenih ne bi ni Japan riješio u idućih deset godina, a kamoli mi.

Žao mi je što to moram reći, ali smjena ove vlasti ne bi ništa bitno promijenila, na ekonomskom planu. Ekonomski problemi nisu rješivi preko noći. Problemi se kreću od najviših stopa poreza na svijetu do neshvatljivih procedura kod poslovanja u RH, problem je i globalni, nitko baš previše ne ulaže u ovim vremenima, a i kad ulažu očekuju jednostavnost, jeftinu radnu snagu, a to mi baš i nismo, u usporedbi s istočnim zemljama, kad govorimo o Europi.

No ono što možemo je, npr. promijeniti nešto u načinu biranja stranaka i zastupnika. Po meni je odlična ideja uvođenje lista kandidata na listama stranaka i glasovanja za iste, takvim načinom biranja profilirali bismo stranke prema onome što tko radi i kako se ponaša. Dakle, autarhija (despotizam) kao način vođenja stranaka otišla bi u povijest. Ne trebamo se zavaravati da bi to odmah dalo rezultate. Naravno, rezultata bi bilo i odmah, no prava vrijednost takvog biranja izašla bi na vidjelo tek nakon nekoliko izbora. Takvim načinom biranja dali bismo vjetar u leđa zdravim, inteligentnim i poštenim ljudima, za razliku od današnje situacije kad se poštenje ili otpor moćnicima ne isplati. U slučaju takvog biranja nitko ne bi bio siguran, jer mjesto na vrhu liste ne bi značilo i izbor, odnosno oni loši bi izgubili moćno zaleđe stranke i ostali sami sa svojim djelovanjem, uspjesima i neuspjesima. Posve je jasno da bi slika vodstva svih stranaka izgledala sasvim drukčije kad bismo mogli i pojedinačno glasovati. Ovim načinom biranja oduzeli bismo i moć silnicima u sjeni, jer bi bilo nemoguće da potkupe sve, dok u autarhiji dovoljno je potkupiti (utjecati) na jednoga.

Dakle, ključ političke promjene (koja prethodi ekonomskoj) je u sistemu glasovanja, neizmjerno dobro učinili bismo kad bismo uveli taj tip glasovanja! No ne vjerujem da bi itko od moćnijih političara pristao na to. Jer zašto da izgube osvojene pozicije? Zbog općeg dobra? Ma dajte molim vas, rekla bi...

Tek kad bismo taj problem riješili mogli bismo prijeći na ekonomske. Naravno da je potrebno da stručnjaci vode resore! Naravno da je nenormalno da ministar gospodarstva bude, jednom čovjek koji je diplomirao nakon 20 godina, drugi put čovjek koji ima hrpu kaznenih prijava, treći put čovjek umiješan u tisuću i jednu aferu? Pa zaboga! Zar nemamo i svjetski ugledne stručnjake, doktore znanosti, teoretičare? Imamo, ali imamo i autarhe, a kako rekosmo autarsi ne podnose inteligenciju!

Jedna od kazni za nesudjelovanje u politici jest da završite na kraju tako da vama vladaju nestručni.

Platon

nedjelja, 9. veljače 2014.

Mediji / Prvi jahač apokalipse


U današnje vrijeme opće informatizacije mediji su ti koji imaju nemjerljivu moć, imaju mogućnost prikazati sliku svijeta onakvog kakav je. No to ne rade, čak dapače, svu svoju moć predali su u ruke onih koji imaju stvarnu moć.

Ne zaboravimo: moć imaju oni koji posjeduju novac i oružje, tim redoslijedom. Za ove istine imamo nebrojene dokaze, o dokazima malo kasnije, zasad ćemo početi s lakšim temama.

Kako novinari pišu? Što urednici traže? Koliko je istina prihvatljiva? Može li čovjek koji objektivno razmišlja probiti se s istinom?

Prosječni novinari, pod prosječnim novinarima mislim na sve one koji ne pišu o istinama, koji izvrću stvarnost zbog interesa, koji bi za šaku dolara prodali vlastitu zemlju, obitelj, čast, istinu, takvih je većina. Prosječni novinar boji se vlasti, onih koji imaju moć, novac... Prosječni novinar mrzi iz dna duše one koji imaju snagu oduprijeti se onome čemu se on nije mogao oduprijeti, laž mu je istina, a ako mu se istina argumentirano prikaže on se pretvara u besprizornog nasilnika.

Iznadprosječan novinar je sve obrnuto od prosječnog novinara, nerijetko su takvi novinari nagrađeni pretižnim nagradama, ukoliko se za njih čuje u svijetu, inače im ostaju samo bol i patnja, a što redovito ide uz pisanje istine.

Prosječan novinar piše o temama koje nisu važne ili o važnim temama piše na način da probleme relativizira, obavezno ubacuje laži. Najčešći primjer je postavljanje lažnih premisa i izvođenje zaključaka iz istih, a kako znamo, iz premisa koja ne odgovaraju istini ne možemo doći do istine, osim slučajno, naravno. Izlišno je govoriti o tome da samo iz istinitih premisa, ispravnim zaključivanjem, možemo doći do ispravne i istinite konkluzije. Čovjek bi pretpostavio da to svi novinari znaju, no ne! Ne i ne, nevjerojatna je činjenica da oni koji se bave pisanjem takve stvari ne znaju?

Prosječan novinar u jednom tekstu ima manje-više redovito kontradiktorne rečenice, logički nepovezane zaključke, obavezno i zaključke koji se nalaze u popisu osnovnih logičkih pogrešaka. Također ne barata ni osnovnim pojmovima i nerijetko je slučaj da se ne zna čak ni osnovno značenje nekog pojma, a kamoli šire značenje.

Iznadprosječnom novinaru su sve ove stvari poznate, jer se zasigurno obrazovao i van osnovnog obrazovanja struke, a bespredmetno je i pričati o tome da; ukoliko želimo biti, npr. politički novinar, potrebno je poznavati povijest, logiku, sociologiju, etiku..., i najvažnije - težiti istini! Ova težnja istini nije bogomdana. Čovjek, napornim trudom na svom usavršavanju postiže jedno oslobađajuće stanje. Mjera oslobađanja je spremnost da prihvatimo svoju nesavršenost i da se borimo protiv nje, onaj trenutak kad pomislimo da smo bogomdani i da sve znamo, odnosno kad više nismo u stanju, niti na osnovu argumenata, promijeniti mišljenje, to je krajnji stupanj naše inteligencije, odnosno neinteligencije.U principu, prva težnja ka istini je nemiran duh, osjećaj da nam nešto fali, dok god to imamo tražit ćemo istinu, ma koliko koštalo! Istina je ono što nemirnom duhu fali! S druge strane stoje oni koji vjeruju u sebe – "nepogrešivi" ili "nepogrešivo ograničeni".

Urednici uredno traže pitke, lagane, tekstove, bitno je tko je napisao, forma, istina je sporedna, o smislenosti teksta također ne razmišljaju. Prvo pravilo, bitno je tko je napisao, javnosti poznata osoba, npr. jer takvi tekstovi više se čitaju, a onda je veća zarada, oni se čak ni ne srame to reći. Dugo pravilo, forma, ukoliko se zadovolji forma pitkosti opet će više ljudi čitati, a to znači veću zaradu. Nadalje, ideološka obojenost teksta, ukoliko tekst slijedi ideologiju kojoj pripadaju urednici apsolutno je jasno da će se drukčije tretirati, istina je ovdje najmanje bitna. Sve u svemu, zarada je konačni cilj, ne treba zanemariti ni ideološku komponentu, no u konačnici, i u ovom slučaju dolazimo do zarade, jer podržavati neku ideologiju znači očekivati neke povlastice - zaradu, korist!

Istina!!!

Istina u novinarskom poslu rijetka je biljka. Istinu se izlaže samo u bezazlenim slučajevima. Branitelji novinara i novinarstva s ovim se neće složiti, no lako je dokazati da griješe. Gotovo svi novinari sljedbenici su neke ideologije ili više njih i kao takvi uredno natežu argumente u korist svoje ideologije, opće dobro tu nije na prvom mjestu, to je odmah jasno, jer svatko tko slijedi bilo koju ideologiju one koji nisu sljedbenici te ideologije karakterizira kao pogrešne, argumenti tu ne pomažu. Nebrojeno je primjera novinarskih ideoloških nasrtaja i hajki. Jedan od primjera je i neviđena hajka na Ž. Markić. Iako je Markić samo artikulirala i argumentirala stav tradicionalista i ni u kojem slučaju nije povrijedila zakon ili bilo koju normu ideološki obojeni novinari razapeli su je kao nikada nikoga. Također su, recimo, ti isti novinari razapeli K. V. Krišto jer se usudila objaviti dokaze da je spolni odgoj (seksualna revolucija) započeo silovanjem preko 350 djece od 5 mj. do 14 g. Iako je podatak nesporan i nije ga tajio ni ideolog seksualne revolucije A. Kinsey, jedino što je on tvrdio je da su to prepričavanja pedofila, a on je to samo pisao. Bilo kako bilo, Kinsey je na temelju toga zaključio da su djeca seksualna bića od rođenja, prema tome i seksualni objekti. Dakle, prema novinarima, nije grijeh silovati novorođenčad, ali je strahovit grijeh o tome pisati??? Ovo je ogledni primjer novinarske hajke zbog pisanja istine.

U svijetu imamo još strašnije primjere. Nakon 11-og rujna sve Američke i većina zapadnih novinarskih kuća upregle su snage da dokažu Iračku upletenost u te događaje. Kao što već znamo, Amerika je okupirala Irak, više od pola milijuna ljudi je ubijeno, od toga preko 50 000 djece i nikom ništa, naknadno je dokazano da Talibani od Sadama nisu imali većeg neprijatelja, pala je pokoja ostavka i to je to, no ne i novinarska? Treba li ovome što dodati? Kad bi svijet funkcionirao po principu pravde za ove žrtve trebalo bi odgovarati i tisuće novinara zločinaca, no ne funkcionira tako. I dan danas se krije da je napad na Irak čisto zauzimanje iračkih naftnih izvora i zauzimanje geostrateške točke za daljnju pljačku, milijuni mrtvih su kolateralne žrtve i novinarima nebitni.

Kako objasniti šokiranost kompletne zapadne štampe ubojstvom američkog ambasadora! Strašno je bilo gledati te slike patnje i užasa, a 50 000 Iračke ubijene djece, nebitno. M Albright, na pitanje što misli o tome, hladno je izjavila "Računali smo na to"! Zar je to samo meni čudno? Zar na ovom svijetu više nema ljudskih bića? U Ruandi je u 3 mjeseca ubijeno oko milijun ljudi, to nije bila tako strašna vijest kao ubojstvo jednog bijelca, valjda je jasno da milijun crnaca nema istu vrijednost kao jedan bijelac? Strašno!

Zapadni svijet uživio se da je civiliziran no u očima bilo kojeg normalnog bića najobičnije je leglo užasa i nemorala, dno dna i smeće evolucije. Duboko se sramim što sam pripadnik te zapadne civilizacije i bijelac!!!

Slična situacija je i u Siriji, navodno je Asad zločest prema političkim protivnicima, a onda tu nastupaju jahači apokalipse – novinari. Pobunjenike se tretira kao oslobodioce, a kad ti isti pobunjenici ubijaju civile, kršćane, javno kolju, spaljuju kompletna sela ili kad zarobe pripadnike UN-a, o tom se šuti, odnosno takvi događaji se umanjuju. Nakon prvog jahača nastupa drugi, on sije smrt ognjem i mačem i uzima ono što je odredio kao plijen. Žrtve nisu bitne, ionako nisu njihove.

Nije potrebno biti nešto naročito inteligentan da se poveže uvoz zapadnog tipa demokracije i smrt milijuna u pogođenim područjima. Novinari tu imaju glavnu ulogu, novinari su ti koji stvaraju mnijenje o ovom ili onom državniku na Bliskom istoku, recimo, o ovoj ili onoj državi. A to rade na najstrašniji način, lažima, lažnom slikom ciljane države ili područja. Novinari su, kako već rekosmo, prvi glasnici smrti, prvi jahači apokalipse, zločinci bez pandana!

Primjer koliko je važna istina je i podatak da je WHO preporučio cjepivo kojim je samo u Europi ubijeno preko 250 000 djece, koliko ljudi zna za taj podatak, zar je to sitnica? Zar novinari ne bi trebali tako strašne stvari dati na sva zvona? Nebitno, bar novinarima!!!

Primjera je bezbroj, jedan od njih je i Irska novinarska kuća RTE , ažurno su poslali ekipu u Keniju i prenijeli tvrdnje gđe. Veneranda da ju je svećenik Reynolds silovao i da je njezina kćer njegovo dijete, nakon što je svećenik kažnjen DNK analiza je pokazala da dijete nije njegovo, a što još nije istina ostaje otvoreno. Mala je utjeha što je direktor televizije podnio ostavku zbog tog slučaja, šteta je napravljena. Ovim ne branimo Crkvu kao takvu, ali je jasno (nije ovo jedini primjer) da je većina novinara neobjektivna i da postupaju po principu čopora hijena. Rijetki idu do kraja, istina ih najčešće ne zanima.

Poznato je i da BBC i New York Times sebi pridaju velike zasluge u raskrinkavanju pedofilije u RKC, a onda šok! Legenda i voditelj na BBC-u Jimmy Saville seksualno zlostavljao stotine djece! Kako je to moguće? Kako je moguće da su oni koji se tobože bore protiv neke pošasti ustvari jedni od najgorih? Moguće je, sve je moguće, mediji nam kroje sudbinu, oni odlučuju o aktualnim vrijednostima, o istini, o trendovima, o tome tko i kako smije pisati, o tome tko je zločinac i terorist, a tko žrtva, to što njihove priče najčešće ne odgovaraju istini nema veze. Kad su u pitanju najveći zločini onda su redovito na strani onih koji najviše ubijaju! Dio o BBC, RTE I svećeniku Reynoldsu preuzet iz članka Ivice Šole.

http://laudato.hr/Kolumne/Prvi-petak/Zastitimo-djecu-od-zastitnika-djece-!.aspx

I zato, odgovorno tvrdim – Mediji su bešćutni vijesnici smrti, neodgovorni tvorci iluzija i prvi i najstrašniji jahač apokalipse!

A evo i misli "o medijima" tvorca modernih medija:

Ako kažete dovoljno veliku laž i stalno je ponavljate, ljudi će na kraju u nju povjerovati. Laž može poslužiti jako dugo vremena dok politika i država rade što ih je volja pod okriljem takve propagandne laži. Ako je potrebno, država može uz pomoć laži ukloniti neprijatelje, skriti istinu i stvoriti smrtne neprijatelje uz svesrdnu pomoć propagande. Prema tome je istina najveći neprijatelj države. Mi smo stvorili Treći Reich na račun propagande...

Joseph Goebbels

















petak, 7. veljače 2014.

Korupcija vs Budućnost


Stari "novi" slučaj Sabo opet u fokusu!

Vrhovni sud odlučio je da se neovlaštena snimka uvede u dokaze, u sporu - o pokušaju podmićivanja M. Budimir od strane SDP-ovog gradonačelnika Ž. Sabe.

Što je tu sporno? Ništa!

Vrhovni sud ima pravo donositi odluke za koje smatra da su ispravne, za to su, uostalom, i školovani. O iskustvu da ne govorimo.

Ono što mi možemo je, sebi i svima zainteresiranima, pokušati objasniti važnost ovog presedana.

Kako se ovaj slučaj razlikuje od nekih drugih gdje je Vrhovni sud presudio drukčije, u slučajevma gospodarskog kriminala ili ubojstva?

Slučaj Sabo ne spada pod uobičajene kriminalne radnje, a zašto je tako pokušat ćemo razjasniti!
Jedno je ubojstvo ili gospodarski kriminal, a drugo fenomeni koji razaraju društvo na višoj razini. Ubojstvo, pa čak i višestruko (ili gospodarski kriminal) pojedinačni su fenomeni i kao takvi ne utječu na svijest pojedinca i društva u nekoj bitnijoj mjeri.

No fenomeni, "mito i korupcija" na najvišoj razini, apsolutno utječu na društvo u cjelini, kao i na budućnost tog istog društva. Ukoliko bismo se na takve stvari oglušili legalizirali bismo korupciju kao takvu! Da je korupcija rak rana našeg društva bespredmetno je i spominjati. Nismo uzalud percipirani, i službeno, kao jedna od najkorumpiranijih zemalja na svijetu, slučaj Sabo samo ide u prilog toj percepciji.

Sabin odvjetnik T. Rubeša kaže da je bilo i dvostruko težih kaznenih djela pa su ovakvi dokazi odbačeni. Jasno je da se on kao odvjetnik okrivljenog mora boriti za svog klijenta, pa i ovakvim izjavama. No također je jasno i da nije usporediv kriminal na razini ubojstva ili obične pljačke sa kriminalom na najvišoj razini, Sabino djelo društveno je neprihvatljivo i (zar je ovome potreban dokaz?) smrtonosno za budućnost i opstanak države i društva, kako smo već rekli. Stvar je i principa definirati težinu nekog kaznenog djela, ubojstvom su oštećeni najbliži onom ubijenom, prijatelji i poznanici, i ubIjeni naravno, a korupcijom? Korupcijom se oštećuju svi građani, korupcija doslovno znači pustošenje, zbog korupcije mladi napuštaju državu, ljudi ostaju bez poslova, plaća, egzistencije, bespredmetno je i govoriti koliko se ljudi ubilo jer su ostali bez svega zbog takvih radnji, koliko se suza prolilo i koliko očaja proizvelo! Korupcija je smrt za društvo, polagana, ali sigurna.

Također se otvaraju pitanja poput: što ovaj presedan znači u budućnosti? Ništa!

Presedan kao presedan, u slijedećem slučaju Vrhovni sud može opet odlučiti da kazneno djelo nije prijetnja budućnosti društva i države, već najobičniji kriminal. A tako će zasigurno i odlučiti.

U djelu javnosti percepcija ovog presedana je da se ovim otvara mogućnost neovlaštenog snimanja i iskorištavanja ove presude za osobne obračune, no to sve otpada, jer, kako rekosmo, Vrhovni sud će zasigurno bilo kakvo iskorištavanje ovog presedana tretirati kao i dosada. Besmisleno je i pretpostaviti da bi netko mogao ovakav presedan iskoristiti da bi snimao susjede pri činjenju nekih eksplicitnih radnji i da bi to mogao koristiti kao nekakav dokaz bilo čega. Zakon jasno definira takve radnje kao neprimjerene i postoji zakon "O sramoćenju, Članak 148." (Kazneni zakon), taj dio pokriva lakše stvari, za druge (teže) povrede zakona (kriminal općenito) postoji propisani postupak kako se provodi istraga i nema sumnje da će Vrhovni sud opet presuđivati kao dosad, ako utvrdi povredu zakona.

Bitno je napomenuti; presedan nije pravilo! Jer se provlači fama da je ovo kraj zakona kao takvog, da se sad može što hoće i kako hoće! Ali ne! Ništa se nije promijenilo, to mnogi ne shvaćaju, ali shvatit će kad se zalete i pokušaju iskoristiti ovaj presedan. Vrhovni sud i dalje ima pravo odlučivati o ovakvim dokazima, valjda ne mislimo da oni ne znaju što su mislili s ovim presedanom? Ili možda mislimo da će se sad pogubiti i neće znati kako dalje???

Nadalje, mi možemo lamentirati do besvijesti o tom koga Vrhovni sud podržava ili ne podržava, no u ovom slučaju jasno je da se radi o nedopuštenim sredstvima rada, o mitu i korupciji! Jasno je da se radi o našoj budućnosti i da ova presuda ima u vidu dalekosežne posljedice ovakvog ponašanja. Također je jasno da udruživanje, odnosno pokušaj ovakvog djelovanja ima za cilj udruživanje radi stjecanja koristi, a to je, kako znamo, definicija "zločinačke organizacije".

Vezano za ovu temu je i ponašanje premijera, iako je jasno da je on imao priliku čuti snimku uporno je tvrdio da su ovo podmetanja HDZ-a. Očekivano, ta ne živimo li u društvu u kojem je uvijek kriv onaj tko kriminal otkrije, a sam kriminal je nebitan?

"Sabu su izabrali i Hrvati i Srbi. Neki ljudi ne mogu podnijeti činjenicu da u Vukovaru može pobijediti tolerancija. Sabu je optužila suspektna politička protivnica, a netko u Osijeku je podigao optužnicu koja ako ne prođe na sudu nikom ništa. Glavno da je taj skinuo odgovornost sa sebe, a što će to koštati nema veze..." Milanović u HRT emisiji Fokus

I što sad? Optužnica će proći, tko će odgovarati za ignoriranje činjenica da se kriminalna radnja dogodila? U pristojnijem svijetu pravilo je da se na makar i naznake kriminala daje ostavka. Ne samo kriminala, nebrojeno puno dužnosnika, u relativno uređenijim zemljama, dalo je ostavke i zbog pogrešnih izjava, a kamoli pokušaja udruživanja radi stjecanja koristi!!! Činjenica je i ovo: ne postoji niti jedna zapadna zemlja u kojoj premijer ne bi dao ostavku nakon ovakvih egzibicija, niti jedna, u svakom slučaju, bio bi je prisiljen dati!!!

Što nam ovo govori o stanju u politici? Govori nam da ne postoji odgovornost, da se ignoriraju tako strašne stvari kao pokušaji mijenjanja izbornih rezultata (ovo nije izuzetak, više kao pravilo), da se uspostavljaju ad hoc koalicije radi nelegalnog stjecanja koristi. Da se vođe, umjesto da se bore za istinu i pravdu, radije razbacuju floskulama "Nismo svi isti"!

I zbog toga "Vrhovnom sudu" jedno veliko "Hvala" na ovoj presudi! Mali je to korak za Vrhovni sud, ali velik za Hrvatsku! Hvala!!!

"Četiri su glavna zla vlasti: odgađanje, podmićivanje, grubost i povodljivost."

Francis Bacon

srijeda, 5. veljače 2014.

Yin | Yang i kamene glave

U svakom zlu ima dobra i u svakom dobru zla, stari kineski princip dvojnosti.

U aktualnom slučaju Merzel (a ne Jovev) imamo, s jedne strane zlo – Merzel, zlo iz jednog jednostavnog razloga; pustošenje proračuna, vlastitih građana, birača, zlo je samo po sebi.

"Tu se sada ne radi više o svježim jajima ili celulitu, već se radi o pustošenju županijskog proračuna." Milanović

Ako se držimo principa Yin Yang onda bi kod županice Merzel trebalo biti i dobra! Što bismo naveli kao dobro? Nakon dužeg razmišljanja nisam uspio pronaći to dobro pa ću morati vjerovati dežurnim branteljima lika i djela M. l. Merzel da je dobro to što je ona u SDP-u. Tu imamo paradoks da bi joj ti isti da je u HDZ-u to tretirali kao zlo. No, Bože moj, ta ne živimo li u zemlji paradoksa?

Jovev, dobro je što je razotkrila kriminal i svu dokumentaciju predala nadležnim službama, nakon što je shvatila da (po dobrom starom običaju) od istrage ni i, sa svojim saznanjima izašla je u javnost! A zlo, kao zlo joj, opet dežurni kritičari svih koji ustanu protiv kriminala, uzimaju to što je odradila jedan posao za HDZ, pa je samim tim neobjektivna, po njima. Čak štoviše, smatraju da se prikonila HDZ-u i samim tim diskvalificirala se kao građanin? Odnosno ne potpada više pod zakon o sprječavanju kriminala. To da su takve izjave vrhunski idotizam nije uopće sporno. No takve izjave su i kazneno djelo prema članku 37. Kaznenog zakona – poticanje kriminala. To oni zaboravljaju!

"Ako je netko u HDZ-u ne treba značiti da ne govori istinu, ali to treba i dokazati..." Milanović

Moram ovdje napomenuti da me premijer ugodno iznenadio pristupom i razumnom konstatacijom (kontra svih onih koji imaju suprotno mišljenje), inače je potpuno isključiv kad su SDP afere u pitanju! Jedino je još potrebno napomenuti da Jovev nije član ni HDZ-a ni SDP-a, zanimljivo, zar ne?

Nije uopće sporno da Zakon ne poznaje nikakve otežavajuće ili olakšavajuće okolnosti kod prijave kriminala ovakvog tipa. Odnosno, prijava kriminala tretira se kao prijava kriminala, stranačka pripadnost, seksualna orijentacija, boja kože, društveni status... ili bilo koja druga nebuloza nije predmet rasprave, već samo - ima li ili nema kriminala. Tko ima minimum razuma ne treba mu ovo pojašnjavati, ali eto, ima nas svakakvih!

Što se tiče zviždača općenito, imamo mi dugu povijest zviždanja, također imamo jednu konstantu; zviždačima se maksimalno otežava život, privode se oni, a ne oni koji su optuženi za kriminal, ostaju bez posla, karijere. Sudske presude njima u korist ne poštuju se. Ili se poštuju tek poptunom prisilom, udara se na njih svim sredstvima i traži se svaka i najmanja mogućnost da ih se diskvalificira. To pravilo važi općenito, jedino se mijenja ekipa koja provodi teror nad zviždačem, odnosno, HDZ ekipa napada one koji zvižde o njima, dok SDP-HNS ekipa nasrće na one koji otkriju njihove duboko umočene ruke.

Od 90-ih se one koji progovore o bilo kakvim nepravilnostima uništava materijalno, spremaju ih u umobolnice, i sl. Prije devedesetih se takve ubijalo, primjer zviždača je i Đureković, prečesto se zaboravlja da je Đureković imao dokaze o kriminalu u INI i s istima pokušao nešto napraviti. Shvativši što se sprema ekipa umreženih (mafija i moćni King Kong) prijetnjama ga je potjerala iz Hrvatske i čekićem zatukla u Njemačkoj. Ovo treba napomenuti, jer velika većina ne shvaća tko je Đureković i zašto je ubijen!
Metoda je ista Đureković, Jovev... princip je isti.

U ono vrijeme, a i danas, Đurekovića se percipira kao hrvatskog nacionalistu kojeg su s pravom udbaši ubili. Odnosno, puštena je takva fama pa se time opravdalo njegovo ubojstvo. Jer, ne zaboravite: tada (a i danas) ubijati Hrvate koji sanjaju o svojoj državi ili državi bez kriminala bilo je vrhunsko dobro, po njima. Isti slučaj je i s Jovev, pripisuju joj se osobine prema kojima se diskvalificira, apsolutno se ignoriraju dokazi pa se prema tome iživljavaju na dotičnoj (oni koji brane kriminal).

Sličan je slučaj i sa Snowdenom, čovjeka se difamira na osobnoj razini, a to što se dokazano krše zakoni i sve uvriježene norme 21-og stoljeća nije bitno!

Jasno je da se u RH ne potiče prijavljivanje kriminala, jasno je da svatko tko isti prijavi teško nastrada, da se na njemu i na njegovoj djeci iživljavaju dok god mogu. Ne radi se to slučajno ili nesvjesno, to je pravilo. A pravila se uvode da bi se nešto postiglo, cilj je postići sigurnost onih koji se bave kriminalom i potpunu nesigurnost onih koji se usude prijaviti taj isti kriminal. Ili netko možda ima neku drugu ideju oko ciljeva onih koji nemilosrdno postupaju sa zviždačima.

Što i kako dalje? Kad bismo bili (kao društvo) dobronamjerni i inteligentni lako bismo riješili ove probleme! Na prijavu svakog kriminala, i nakon provjere koliko je prijava realna, zviždača (ako je u pravu) treba maksimalno zaštiti, omogućiti mu posao, život. Ovisno o veličini kriminala i nagraditi ga, jer prijava zločinaca i mafijaša iziskuje nadljudsku hrabrost, nije to mala stvar! Naravno, ne može svatko prosuditi što jest ili nije kriminal i takav se ne treba u takve stvari upuštati, a ako se upusti i pogriješi treba snositi posljedice, to je i zakonom pokriveno. No ne trebamo se bojati da takav ne bi nastradao, nastradaju redovito i oni koji imaju sve dokaze pa kako ne bi onaj koji ih nema, apsurdno je o tome i razmišljati. Također, još se nije dogodilo da je netko zviždao, a da to nije bilo istina, zar to nije činjenica?

Neki, oni koji brane kriminal, idu i u krajnost da zviždač treba podastrijeti nepobitne dokaze??? Apsurdno i strašno, mračno i užasno??? Ako znamo da samo sud može donijeti presudu o dokazima i da nitko tko nije sudac u sporu ne može odlučivati o nepobitnosti dokaza onda znamo da su ovakva razmišljanja ulazak u zonu sumraka, u čisto i nepatvoreno zlo, nadrealno??? Ovim bismo pravilom imali paradoks da je zviždač sudac u sporu, sudac koji odlučuje o nepobitnosti dokaza prije rasprave i presude??? Hello, anybody home?
Naravno, ovaj scenarij je jedino moguć u svemiru u kojem vrijeme teče unazad, najprije treba biti donešena presuda o nepobitnosti dokaza, zatim taj isti sudac otkriva kriminal, zatim se zapošljava u toj ustanovi, organizaciji, tvrtci, onda završava fakultet, srednju pa osnovnu školu, a onda (konačno) se rađa. Mrak!
Antuntun mi izgleda kao vrhunski logičar u usporedbi s ovakvim razmišljanjima!!!

Vratimo se malo u normalu! Kakvo mi društvo želimo?

Pretpostavljam da nitko, bar nitko normalan, ne želi društvo ludila i beznađa? Da bismo takvo stanje postigli moramo se prvo obračunati sa svima koji štite kriminal, sa svim ideolozima užasa i izvrnutih vrijednosti, moramo uvesti princip – ista pravila za sve. Sve ideologije i sve ideologe magle svesti na pravu mjeru, trebamo već jednom odrasti i prestati lagati sebe i druge! Trebamo, ali zasigurno nećemo!  
10. Pohlepa je vječna

Svijet koji smo stvorili proizvod je razmišljanja i ne možemo ga promijeniti ako ne promijenimo svoje razmišljanje.

Albert Einstein

ponedjeljak, 3. veljače 2014.

Merzel&Jovev i Antuntun umovi

Kronologija slučaja Merzel!

Za početak, zašto slučaja Merzel? Zato što antuntunovski umovi uporno pokušavaju dokazati da je Jovev slučaj, a ne Merzel???

Jovev, 2011-e postaje predstojnica kabineta Merzel-Lovrić, ubrzo nakon zapošljavanja počinje shvaćati da nešto ne štima i traži odgovore, ostali je uvjeravaju da je to sve normalno i da se tako radi! Zar je uopće sporno da bi tako nešto moglo biti istina? Pa tako se svuda radi, nebrojeno je gradonačelnika završilo po zatvorima, sa sudskim presudama, i sl. Zar nas još jedan slučaj treba čuditi? Ponašamo se kao Zimska služba, koju svake godine iznenadi snijeg u prvom mjesecu, doslovno se šokiraju, kao da je početak osmog mjeseca. Tako se i mi čudimo??

Nakon upita, i odgovora da je "sve u redu" i da "samo odradi što joj se naredi", ipak joj savjest nije dala mira i priupitala je i jednog ministra što misli, na što joj je on dao savjet da "postupi po savjesti"! Hvalevrijedno i pozitvno ponašanje! Jovev se odlučuje i daje dokumentaciju Uskoku. Uskok, ažuran kakav već je, dokumentaciju pažljivo čuva u sefu. Ekipa u kabinetu shvaća što se događa i kreće sa pritiscima da je natjeraju na otkaz, samoubojstvo, što li već ne!

Dakle, kraju svi krimeni, a kojih je nemalo, nas zanima medijska slika ovog slučaja.

Većina medija objavljuje riječi Jovev u emisiji Nu2. Odmah nakon toga kreće i uragan iz Siska, odnosno, županica Merzel saziva konerenciju za štampu i baca drvlje i kamenje na Jovev i HDZ.
Na konferenciji županica iznosi da je Jovev ovakva, onakva, i najbitnije: da je odradila kampanju za HDZ i to je ključni dokaz da ona ne krade! Sad već imamo i slike računa po medijima, dokaze da krade, izjave još nekih relevantnih sugovornika pa je jasno da županica baš i nije nedužna.

"Ali Jovev je radila na HDZ-ovoj kampanji", ponavljaju oni koji je brane! "To je dokaz da laže" tvrde oni uporno! Ma da, a dokazi? Sad se već svatko informatički polupismen može i sam osvjedočiti da Jovev ne laže. No dežurni branitelji Merzeličinog lika i djela ne odustaju, "To je sigurno djelo HDZ-a", tvrde oni, ma da, prvo, smiješno je to, a drugo, taman da i jest, kako to mijenja istinu da se Merzel zaigrala sa tuđim novcem? Nikako!

Usput, ovo je odlična ideja, koju maksimalno podržavam! Pozivam sve stranke da jedna drugoj ubacuju tajne agente i da ih otkrivaju ako pljačkaju! Protiv ovoga mogu biti samo kriminalci i mafija, svatko tko pošteno radi ne bi imao ništa protiv toga!

Nadalje, dežurni branioci kriminala uredno prave zbrku navodeći krivu informaciju da je Jovev radila probleme pa dobila otkaz. Ustvari, da, ona je radila probleme, nije se htjela uključiti u pljačku, nakon toga nastaju problemi.

Hajdemo redom, zašto bi osoba koja je dosegla najvišu poziciju u kabinetu županice išla raditi probleme? Koji može biti razlog da siječe granu na kojoj sjedi? Nikakav, nema razloga! Sve ide odlično, može čak i dodatno zarađivati, samo treba slušati kako se radi! Ona to odbija. Zar inteligentan čovjek može išta drugo pomisliti osim da je ili glupa (što sigurno nije) ili ne želi raditi na način na koji se radi?

Također, navode se razni razlozi zbog čega je ovo baš sad izašlo u javnost. Neki od njih su i da Milanović ruši Linića! I? Što je tu problem? Ako Linić podržava ovakvu županicu neka ga ruši. Koga briga? Još bolje, sad ćemo nešto saznati i o Milanoviću, ako uistinu ratuju. Kako ovo može naštetiti društvu? Nikako? Možemo se samo riješiti bar jedne ružne skupine, ako ne i više njih! A pitanje "zašto baš sad" stalno potežu oni koji ne žele da se išta promijeni, kojima je kriminal mio! Zašto ne sad, pitam ja? I koji je to trenutak u kojem ne biste postavili pitanje "zašto baš sad"?

A možemo i ovako! Kako tretirati slučaj Jovev, ako uopće takav postoji? Možemo to učiniti na više načina. Jedan od njih je da mu pristupimo kao traču (to je najčešće) pa lijepo izmišljamo na osnovu rekla-kazala, tipa: "čuo sam da su se posvađale", "priča se da ova ono, a ona ono", itd. Možemo mu pristupiti i kao etičkom problemu pa raspravljati da li je moralno da Jovev istovremeno radi na dvije strane? Tu bih dodao ovo, Jovev je profesionalac i svoje usluge nudi na tržištu, ako je netko hoće platiti da odradi neki posao ne znam što je tu sporno? Ja recimo mogu biti član stranke CMRLJ i toj stranci postaviti računalnu mrežu, istovremeno me stranka BRLJG isto traži da im postavim i ja to učinim, što je tu sporno? Sporno je što je kod nas sve na razini fanatizma pa je tako nemoralno (po fanaticima) da profesionalno odradimo nešto i za drugu stranku, jer smo fundamentalni fanatici! Ok, to je bilo s etičke strane, a što kaže zakon?

Zakon kaže:

Članak 54.

(3)    Fizička osoba koja drži isprave i dokaze o izvorima stjecanja osobnih dohodaka i prihoda po bilo kojoj osnovi mora ih predati Uredu ako je vjerojatno da bi se na temelju njih moglo identificirati, locirati i kvantificirati bilo koje sredstvo, prihod ili imovina ostvaren ili povezan s kaznenim djelima organiziranog kriminaliteta. Ako tako ne postupi, Ured će od suda zatražiti protiv nje izricanje mjere članka 268. Zakona o kaznenom postupku.

Dakle, Jovev je bila dužnost (po zakonu) prijaviti kriminal, sve ostalo su priče za malu djecu!

Zanimljivo je kako određeni mediji uredno popljuju zviždače i stave se na stranu kriminala? Uvijek oni nađu razlog po kojemu je zviždač lopov, a to što su oni koje ovi prokažu uredno krivi nimalo ih ne poljulja u uvjerenju kako su u pravu? Strašni smo mi ljudi, nikakvi!
I što sad? Ništa! Nikom ništa! Malo ćemo se još zabavljati i muk, do presude! A hrabra Jovev? Kao i svi zviždači dosad može očekivati pakao, osvetu i podmetanja, malobrojni će joj htjeti pomoć! Jer, takvi smo mi ljudi, zli i naopaki!

Ovdje ću dodati i gradonačelnika Metkovića; iako je jasno vidljivo da je čovjek pošten i da vjeruje u ono što radi. Vidi se i da nije zaražen ludilom BMW-a, AUDI-a Mercedesa, IPHON-a i sličnih idiotarija ipak mu nalaze mane i uporno pokušavaju dokazati da dobri ljudi ne postoje, a postoje, samo ih iz dna duše mrzimo i preziremo. Preziremo čovjeka koji vozi Clio, preziremo one koji se usude ići protiv sustava (mafije), preziremo one koji imaju priliku krasti, a odbiju je, divimo se kradljivcima u skupim limuzinama, kradljivcima u još skupljim jahtama i vilama. Gadni smo mi, gadni da ne možemo biti gadniji!

Najstrašniji primjer bezumlja i nekaraktera je sljedeća izjava:

"Gradonačelnici koji su sebi srezali plaće su licemjeri!" Izjavi bahata , bolesno bogata, zla i licemjerna Vesna Pusić.

Zli ne vjeruju da postoje dobri!

Narodna

subota, 1. veljače 2014.

Alisa u Zemlji Užasa

Alisa je imala sreću što je pala u Zemlju Čudesa, da je pala u Zemlju Užasa shvatila bi da i od gadnog postoji gore! Pisac romana Alisa u Zemlji Čudesa (C. L. Dodgson, alias L. Carroll) kao da je živio u Hrvatskoj? Jer bi mu inače bilo nemoguće zamišljati takve logičke bombe! Jedino život u Lijepoj našoj čovjeka može pripremiti za tako veliko djelo! Ili je bio vidovit? Znao je da; ako nešto možemo zamisliti onda to mora moći i postojati! Ili ne? Kako je Alisa povezana s nama, na nebrojeno puno načina. Slično, kao u Zemlji Čudesa, i u Hrvatskoj svaki pokušaj logičkog promišljanja završi porazom i očajem. Tek nam odvajanje od logike i skok u besmisao daje kakvu takvu šansu da stvari pobrojimo, naglasak je na "pobrojavanju", besmisao povezivanja istih povezuje nas na jednoj...

U normalnom svijetu, normalnih ljudi, događaji imaju svoj tijek, povezanost, logički slijed! Takav svijet ne postoji, a jedini je moguć, kako to? Možemo ga zamišljati, u snovima... A u Zemlji Užasa, u Zemlji Užasa stvari su nabacane, što je gore dolje je, što je dolje prazno je, a što je prazno ima mjeru...
 I ja začuh kao jedan glas,

    u sred četiriju životinja,
    koji kazivaše:
    Jedna *mjera žita za denar
    i tri mjere ječma za denar,
    što se tiče ulja i vina, ne diraj
    u to.
"Nismo svi isti",reče zec;
I ja vidjeh:
Kad on otvori šesti pečat,
nastade jedan žestoki potres
zemaljski.
Sunce postade crno kao
što je tkanina od strune,
a mjesec sav kao od krvi.

Šegon, Milanović, poštenje, Frane Lozić, dvostruka kazna, ugled, HBOR, poštenje, Merzel, Audi, kuće bogatstvo, poštenje, ugled, Linić, moral, nemoral, Riječka banka, pljačka, Sabo, mito, krađa, zec, ćirilica, Jakovina, sukob interesa, nepotizam, SDP, stotine osuđenih, nemoral, letvice, ljestvice, složne ručice, HDZ, šešir, hns, nemoral, Pusić, moralni nemoral, ucjene, mail-ovi, Čačić, autostoperi, Izvještaj HBORA: Šegon uredno vraća kredit (iako ima poček od 4 godine?), jedino ne vraća kamate, (to jedino i treba vraćati?), galaksija, euri, zažareni pogledi, divlja pohlepa, visine, ako dovoljno dugo gledaš u tamu i ona će tebe vidjeti..

Što je zajedničko? Ništa, samo nabrajamo! A kako i povezati brdo potpuno nepovezanih pojmova? Ili ipak? Možda... možda na dubljoj razini... možda na plićoj... možda, ne, ludilo...
Razmišljati o političarima, politici u Hrvata, moralu, ljudima, dvostrukim mjerilima, selektivnoj pravdi..., jednako je naporno kao i razmišljati o ključanici u boci, gusjenici koja puši i gljivi s dva kraja, bol, očaj...

No ipak! Pokušajmo zamisliti da živimo u logičkom i jedinom ispravnom svijetu.
U normalnom svijetu nakon skandala ovih razmjera (pričamo o Šegonu) ministar bi dao neopozivu ostavku, jer je odgovoran zbog postavljanja takve osobe, a i znao je što ovaj radi, i branio ga! No, na žalost, živimo u izvrnutom svijetu! Da živimo u normalnom svijetu nikome ne bi palo na pamet braniti tog istog ministra, koji je, usput, umočen u hrpu afera i koji je definitivno sukrivac za potpunu propast države. Jedina ministrova ideja opstanka je držati glavu nad vodom dok leži na leđima utopljenika i čvrsto ga drži za vrat, na vrisku i molbe onoga kojeg jaše (naroda) da popusti jer će se inače i on utopiti on još jače stišće. Onaj donji je već u nesvijesti, pluta, ministar još uvijek ne shvaća. Kako takvog čovjeka hvaliti? Kako reći "hvala mu za sve"? Za što mu hvala? Kakvi ljudi mogu tvrditi da od onoga koji nas je definitivno i konačno potopio boljeg nije bilo?

U normalnom svijetu predsjednik Vlade isto bi automatski dao ostavku, jer, ako ništa drugo, to je moralno! O odgovornosti nema smisla pričati, ne razumiju oni to!
No mi živimo u Zemlji Užasa. U zemlji gdje je odgovornost i principijelnost predmet ismijavanja, anomalija, da budemo precizni!

I sad opet, farsa se nastavlja, izjave koje su dane zaboravljaju se, sad se priča o odgovornosti, sad kad čitav svijet zna što se događa! Što bi bilo da se za ovo nije pročulo, ništa! I "Jovo nanovo", rasprave treba li ovo, treba li ono! TREBA, naravno da treba, sve treba, sve se trebalo i prije! Nije Šegon bitan, nije naodmet ponoviti: "Nije Šegon kriv", krivi su oni koji su ovo omogućili, krivi su oni kojima je jedino mjerilo ugleda bogatstvo i neprincipijelnost krivi su i svi koji su stali u obranu ovakvog ponašanja, krivi su i mediji jer nedovoljno naglašavaju tko je tu u stvari pravi krivac!

I što će se sad dogoditi? Ništa! Farsa se nastavlja, neki novi Šegon upravo u ovom trenutku radi po istoj špranci. Za par godina ćemo i za njega saznati! Koliko je onih za koje ne znamo? ovo je samo vrh sante zla, prava veličina užasa je ispod radara, letvica, kako neki vole tepati.
"Da, ukrao bih! Ali, osnovna je pretpostavka: mora biti mnogo novca, sam moram u tome sudjelovati i sve poduzeti da me nitko u tome ne otkrije..."

Pogodite čija je ovo izjava! Toga čovjeka mediji hvale, on je primjer uspješnosti, njega naša djeca gledaju na tv-u i slušaju o njegovoj veličini! A onda saznaju koje su njegove prave vrijednosti! Zar je to svijet u kojem želimo živjeti? Zar su to vrijednosti koje želimo da naša djeca usvoje? Sram nas može biti, sve! On je njihov idol, partijski. Moj nije!

Spominje on poslije i nekakve zaštitne mehanizme koji ga moraju sprečavati da ne krade i pljačka? Zar je ovo samo meni čudno i strašno, u isto vrijeme?

A ja vam kažem: Čovjeku! Čovjeku u pravom smislu riječi, nisu potrebni zakonski mehanizmi da ne krade, postoje ljudi koji posjeduju unutarnje zaštitne mehanizme. Zaštitni mehanizam je karakter, razvijanjem karaktera razvijaju se jedini istinski zaštitni mehanizmi, zar nije istina da zakonski mehanizmi odavno ne funkcioniraju. Spomenut ću i pok. Račana (da ne ispadne da sam apriori protiv SDP-a) Račanu nisu trebali zaštitni mehanizmi, imao je on malo veće prilike za krasti, ali nije, NIJE, za razliku od ovih koje treba vezati da ne kradu. To se zakonom ne može nametnuti, to čovjek ima ili nema!!! Ili može? Samo se onda zakoni trebaju poštovati, a ne tretirati kao "sive zone"!

A, dok mi lamentiramo, Šegoni rade! Što rade? Što hoće. I nitko ih ne može, a i ne želi spriječiti!!!
Imala je Alisa sreću, upala je u bolji i logičniji svijet od našeg!

Karakter, a ne okolnosti – čini čovjeka.” Booker T. Washington

Medijski hologram


Objektivnost, kao osnovni postulat novinara i medijskih subjekata, postoji samo u tragovima. Svjedoci smo svagdašnjeg iživljavanja raznoraznih medija i pojedinaca nad pojedincima, grupama, narodima i nacijama, nerijetko sa sudskim epilogom, no najčešće bez ikakve kazne.

Koji su uzroci tome? Koja su moguća rješenja problema inflacije inteligencije, morala, samokontrole i ostalih, vrlo bitnih, pretpostavljenih vrijednosti? Prema legendi; postojalo je Zlatno doba, zatim je slijedio pad u Vrlinu, a zatim... zatim smo tu gdje jesmo, u dobu zakona i nepoštivanja istih, u dobu najnižih vrijednosti, u dobu u kojem se netko tko grakne "A moral?" automatski diskvalificira iz svake daljnje rasprave, jer (kao) ne razumije kako svijet funkcionira, a možda i ne razumije? Odnosno, izgubili smo se, nešto kao "samopoštovanje" čak i ne razumijemo!

Zbog čega je bitno samopoštovanje (ne smijemo to brkati sa bahatošću, bahat čovjek ne vodi se principima, već idejom da ima pravo biti neprincipijelan, jer je iznad svega, pa i principa), samopoštovanje je kad smo dosljedni u principima, kad ne možemo ni zamisliti da odustanemo od principa da "što važi za Marka važi i za Janka", a svako odustajanje od istih mjerila, za sve, dovodi nas u rastojenost, sumnju i, u konačnici, gubitak samopoštovanja!

U ovoj igri svjetla i tame imamo nekoliko činbenika: Vlasnici medija, zaposlenici (novinari, analitičari, i sl.) te oni koji konzumiraju sve to.

Vlasnici medija rijetko su nezavisni od politike ili bogatih mecena, pa najčešće o njima možemo razmišljati kao o organizatorima igre moći, njima je osnovni cilj zarada, dok stvarnim vlasnicima možemo nazvati one koji upravljaju diskursom pojedinih medija. Jer, kako neka novinska grupacija može slobodno pisati o Vladi, npr. kad ista odlučuje o stotinama milijuna njihovih dugova? U slučaju da ipak pokušaju Vlada pošalje sve na naplatu i - igra je gotova! Što se tiče Vlade svakako je bolje držati status quo i koristiti ih za svoju propagandu, ciljeve i kontrolu štete, ovo zadnje je i najbitnije! Isto važi i za moćne grupacije, financirajući medije provlače svoje interese iako ti interesi uglavnom nisu na korist građana a to je i normalno, svatko radi za sebe! Problem nastaje kad se jedne pritisne da plaćaju, npr. poreze, dok drugi to ne moraju i, nažalost (ili nasreću) tek tad neki se počnu baviti i ozbiljnijim novinarstvom pa raskrinkavaju one koji nemaju isti princip i za njih. Također, nerijetko, raskrinkavaju se i oni koji su se nekome zamjerili ili nisu više bitni u stranačkim slagalicama strave! Naravno, postoje i relativno slobodniji i neovisniji mediji, zanemarivo mali dio!

Što se tiče novinara, često se zaboravlja da su novinari obični ljudi, odgojeni na isti način kao i svi drugi, uvjetovani odgojem, obrazovanjem, okolinom, kućnim odgojem, sklonostima, manama, itd. Dakle, ljudi kao i svi drugi, sa svim dobrim i lošim osobinama prosječnog čovjeka. Ovo je bitno naglasiti, jer (nesvjesno) novinare (medije) doživljavamo kao one koji pišu o činjenicama, onako kakve one jesu. Problem je što to najčešće nije tako! Prosječnom novinaru istina je dobrodošla jedino ako se uklapa u njegov svjetonazor (politički, seksualni, moralni, nemoralni...), ako se ne uklapa tim gore po istinu, biti će prešućena, ignorirana ili agresivnim napadom ušutkana. Naravno, ima i onih koji su iznad dnevno-političkih ili nekih drugih "pomodnih" interesa i koji razmišljaju dublje i dalje od raznoraznih oblika hedonizama najniže vrste. No tih ima koliko i političara koji časno obavljaju svoju dužnost, vrlo malo. Toliko o novinarima po struci i uvjerenju.

Druga vrsta "modernih" novinara su oni koji to rade samo iz interesa, odnosno, dosjetili su se načina kako raznim ucjenama, makinacijama, reklamama pa čak i pisanjem, namlatiti pare. Pa tako imamo i vlasnike portala koji sebe smatraju novinarima i koji se ne libe piskarati i čitavu naciju proglasiti fašistima i zbog toga ne biti niti kažnjeni (po zakonu, simbolično se ne računa). Dakle, žutilo žutilo žutilo, zbog svega ovoga smo i došli u situaciju da kriminalci u politici odmahnu rukom i šeretski se osmjehnu na svaki tekst s dokazima o njihovoj krađi i lopovluku. Drugim riječima, mediji su se sami diskvalificirali!

Zbog svih tih činjenica došli smo u situaciju i da rijetko kome vjerujemo pa radije čitamo kolumniste, koji su, usput, i daleko koncizniji, odnosno raspolažu s daleko kvalitetnijim informacijama, ispravno izvode zaključke iz pretpostavljenh premisa. Iako premise svaki put nisu istinite, bar je sud ispravan, i sl. Također imamo i razne blogere čije analize nerijetko nevjerojatno precizno osvijetle srž problema. Bloger Krule, npr. više je (kroz šalu) istina rasvijetlio, nego 100 prosječnih novinara zajedno, to je moć shvaćanja biti i nepotkupljivosti karaktera.

Naravno, imamo i komponentu "straha", pisati o nekom na visokoj poziciji donosi nesigurnost, taj se može žestoko osvetiti, a ako bude imao priliku neće je propustiti, zasigurno! Ali, po meni, to je i jedan od osnovnih problema novinarstva, prosječan novinar bira žrtve kao lav, one slabije odvoji od krda i ubije, krdu se ne približava, no ima i lavova koji napadaju predvodnike, uistinu moćnih i beskompromisnih lavova, takvi zaslužuju medalju za hrabrost, ravnu onim, zasluženim u najkrvavijim ratnim bitkama!

Primjer takvog novinarstva je i Karolina Vidović Krišto, iako je za svoj rad osvojila prestižnu "Global leadership" nagradu, kod nas je zbog istog rada ostala bez posla, o poniženjima i brutalnosti druge strane da i ne govorimo! Dakle, pravilo broj 1. u hrvatskim medijima: pisati možete što hoćete dok je to u skladu s našim interesima, u suprotnom nećete nigdje više pisati! A istina, pitate se? A što istina ima s tim? Koga briga što je istina? Istina je za bedake!

Novinarski posao bi bio i istraživanje pozadine raznih fenomena! Trenutno je aktualan fenomen "Seksualna revolucija", tko se od novinara bavi pozadinom tog, danas nezaobilaznog, fenomena?
A da se netko bavi možda bi došao do saznanja da se, recimo, kompletna "seksualna revolucija" temlji na zapažanjima o bonobo majmunima:

Spolni odnosi igraju važnu ulogu u društvenoj zajednici bonoba, koriste se kao pozdravi, kao sredstvo u rješavanju sukoba i pomirenju poslije sukoba, kao uzvratna usluga koju ženke pružaju u zamjenu za hranu. Bonobe su jedini čovjekoliki majmuni osim čovjeka kod kojih se primjećuju sve ove spolne aktivnosti: genitalni seks "sprijeda" (uglavnom ženka-ženka, a zatim i mužjak-ženka, te mužjak-mužjak), ljubljenje jezicima i oralni seks... S wikipedije, meni poznato iz stručne lit.

Zamijećujete li sličnosti sa "spolnim odgojem" u školama? U psihologiji je ovaj fenomen poznat, no mudro se šuti o tom da je cilj spolnog odgoja umrtviti čovjekov impuls! Svijet je krcat stanovništvom, prepun energije, što pozitivne što negativne, i ideja je umrtviti ga promiskuitetnim ponašanjem, dokazano kod bonobo majmuna! Cilj je, dakle, da čovjek bude donekle zadovoljan, time, pretpostavlja se, smanjit će se broj ubojstava, agresije, neki kažu i ratova, no to je potpuno pogrešno, jer ratove ne izazivaju pojedinci nego interesne skupine, a majmuni će svakako u rat, htjeli ne htjeli! Zadovoljstvom se postiže lakša kontrola populacije!

Pogrešan zaključak bi bio da oni nama žele dobro, "tko su oni", pitate? Oni su vladari svijeta, oni su onaj 0,0001% koji upravlja sa 99,999% ukupnog bogatstva i moći, u svim sferama! Dakle, ne žele oni nama dobro, oni samo žele kontrolu nad nama, a jedino zadovoljstvo, koje nam i onako ne mogu oduzeti je upravo ovo! Sva druga zadovoljstva, poput sretnog života, sigurnog posla, prava glasa... možemo zaboraviti, ali eto, možemo se neograničeno ...

Sad se pitate, kakve veze imaju bonobo majmuni s medijima? Velike, užasno velike, upravo ovaj primjer daje jasnu sliku medijske manipulacije, provodi se "propagira" jedno pod izlikom nečeg drugog! Usput, glavni ideolog tzv. "Seksualne revolucije" Alfred Kinsey, doktorirao je na temu "Filogeneza ose šikarice", sad se pitate kakve to veze ima sa seksualnom revolucijom, e to se i ja pitam, ali ne i novinari???

Dakle, manipulacija, manipulacija i manipulacija, interes malog broja nauštrb većine, pa opet malo interesa, tako ja vidim medije. Neki će reći "ali pišu oni svaki dan i o svakakvim stvarima!" Naravno, naravno da pišu, pišu o Severini, Kim Kardashian, o Big Brotheru, o nogometu, o najvećem i najdebljem čovjeku, o mrkvi i o partizanima, ustašama i četnicima, ali ja govorim o bitnim stvarima, o istraživačkom novinarstvu, koliko je toga zastupljeno u medijima? Koliko je toga što napišu istina?

Ono što tvrdim je sljedeće: sve bitne stvari pod kontrolom su većih igrača od medija i onaj tko se usudi ići u datom trenutku protiv struje automatski će biti potopljen, sve ostalo su igre bez granica! Resisstance is futile!

Nažalost, da bi danas čovjek, koliko toliko, shvatio što je istina u pojedinom slučaju potrebno je završiti bar dva fakulteta, znati bar dva svjetska jezika, logiku imati u malom prstu i pročitati bar 17 različitih mišljenja o nekom problemu i tek tada može donekle biti siguran da je nešto shvatio, a ni tad 100%. Mediji su ono što se u hinduizmu naziva Maya – iluzija, privid, natprirodna moć...

Mediji doslovno stvaraju slike svijeta, to što te slike najčešće nisu odraz stvarnosti nije bitno, bitna je igra!

Poluistina, kao i pola cigle, uvijek imaju veću snagu kao argument nego cijela. Ona leti bolje.
Stephen Leacock

Caru carevo, Bogu Božje!

Crkva, religija, narod, politika, država! Što je zajedničko ovim pojmovima?

Etika (moral) jedna je od zajedničkih komponenti svih ovih fenomena. Da bi država (narod) opstali nužno je potrebna etika, društvo bez etike nema nikakvu šansu organizirati se i koliko toliko pravedno funkcionirati. Pravedno; u smislu da omogući sreću najvećem mogućem broju ljudi, pritom sreća najvećeg broja ljudi ne podrazumijeva nečiju nesreću. Da bih razjasnio značenje prethodne rečenice morao bih napisati knjigu (usput, takvih knjiga postoji na tisuće), no ukratko, to što netko smatra da je nešto nepravedno prema njemu ne znači da to svaki put stvarno tako i jest. Ono što želim reći najbolje opisuje Kantov Kategorički imperativ: "Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." (Kritika praktičnog uma)

Crkva, zajednica kršćanskih vjernika, primarno se bavi spasenjem ljudske duše, između ostalog, kroz skup etičkih zakona (pravila) prema kojima bi čovjek trebao živjeti i tako dostići Kraljevstvo Božje. Sreća u ovom obliku postojanja (materijalno) ne može biti postignuta u punom opsegu. Ovo je općenito, ono što nas zanima je uloga crkve u svjetovnom životu.

Kroz povijest Crkva je bila jedini nosioc pismenosti, donedavno! Isto tako bila je stoljećima (a i danas je) jedini nosioc etike za široke mase, jer rijetki su i prije, kao i danas, znali ponešto o Sokratu, Platonu, Aristotelu, Spinozi, Buddhi, Konfuciju..., o etičkim sistemima i sl.

Dakle, Crkva je apsolutno zaslužna za koliko toliko morala u ljudima, govorimo o kršćanskom dijelu svijeta. Zašto je Crkva i dan danas jedini nosioc etike to je stvarno zanimljivo pitanje! Zbog čega se svjetovne vlasti (školstvo) nisu bavile ovom temom, a izgleda nemaju namjeru ni ubuduće baviti se tim ostaje nepoznato i svakako bi se stručnjaci na više područja trebali pozabaviti ovom temom. Zbog čega je bitno da djeca od prvog osnovne imaju spolni odgoj, a nemaju etiku meni ostaje apsolutna nepoznanica. Bilo kako bilo, Crkva ostaje jedini autoritet na tom području (ne svojom krivicom) i to je nesporno.

Što se tiče materijalnog; Isus reče: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" (Mk 12,17)

Dakle, Isus, kao glavni autoritet kršćanstva, jasno je odvojio materijalno od duhovnog, to se često zaboravlja, ali se također zaboravlja da je čovjek i duhovno biće i da Crkva ima dužnost i obavezu čuvati 10 Božjih zapovijedi i tumačiti sve ono što ostaje nejasno. Dakle, Crkva ima pravo (i dužnost) baviti se svojom pastvom na način da im rasvjetli zbog čega je, npr. bitno da usvoje zapovijed "Ne ukradi" i koje su posljedice kršenja te zapovijedi. Zašto je, npr. bitno poštovati "Ne učini preljuba" i koje su posljedice takvog ponašanja.

Isus se nije bavio svjetovnim problemima (korupcijom, porezima, političkim sistemima...). Radio je na unutarnjoj promjeni, na promjeni zvjerske prirode čovjeka, koja je, usput, i dan danas ništa manje zvjerska i ništa više uljuđena nego onda. Da Isus danas propovijeda ne bi se osvrtao na Milanovićevu izjavu da "sukob interesa možda i nije kriminal" iako svi znamo da je najmanje 5 državnih proračuna opljačkano upravo sukobom interesa, a ne maskom i pištoljem. Isus bi radije dao neku prispodobu na temu sukoba interesa i zorno predočio kakav je to neljudski zločin i tako (možda) promijenio svijest budućeg političara, a možda (samo možda) i sadašnjeg.

Dakle, ako bismo se striktno držali Isusovog učenja biskupi ne bi smjeli propovijedati o ovima ili onima vragovima, trebali bi propovijedati (živjeti) ljubav; i tako mijenjati srca zvijeri, a zvijeri smo svi skupa, ma koliko se tome protivili!!!

Crkva u Hrvata sve se više bavi svjetovnim pitanjima, iako su vremena strašna, dekadencija i propast morala na svom vrhuncu, to ipak ne bi trebao biti razlog da Crkva izlazi iz okvira koje je sam Isus zadao! Jer, ako Ga priznajemo kao autoritet onda to trebamo činiti apsolutno i bez sumnje!
Ono što muči Crkvene velikodostojnike je što smatraju da narod ne shvaća baš najbolje koncept zla i da se nedovoljno odupire istome, te se u nekim pitanjima više angažiraju, koliko je to dobro (ili loše) pokazat će vrijeme!

U zadnjih dvadesetak godina šuška se o nekakvim odnosima Crkve i politike, no od toga nema ništa. Osim vjeronauka u školama Crkva nikad nije (i neće) postići nikakav dogovor sa bilo kojom strankom, osim ako se to slučajno poklapa sa željama te iste stranke. Iz prethodnog je jasno da Crkva apsolutno ne utječe na bilo koju Vladu ili bilo koju odluku bilo koje Vlade, a to što se neka stranka boji da bi neka odluka mogla iritirati vjernike to je njihov problem i Crkva nema ništa s tim. Osim ako netko misli da bi sama sebe trebala ukinuti i tako olakšati političarima odluke.

Što se tiče Vladinih donacija Crkvi, tu ne bi trebalo biti ništa sporno, ako Vlada dodjeljuje godišnje nekoliko milijardi kuna raznoraznim udrugama, Crkvi od toga pripadne nekakvih 250-300 milijuna kuna, u čemu je tu problem? Zar 85% deklariranih vjernika (na razini države) ne zaslužuje deseti dio ukupnih sredstava za razne udruge? Zbog čega se ne povede pitanje ostalih udruga, npr. udruga koje broje 0,005% članova a dobiju tisuću puta više Vladinih donacija, u odnosu na broj članova???

Da rezimiramo, Crkva, kao institucija, imala je svojih svijetlih i manje svijetlih trenutaka, no nesporno je heroj povijesti i jedina institucija koja aktivno i dalje radi na čovjekovom uzdizanju, to što prosječan čovjek ne poštuje 10 Božjih zapovijedi, npr. ne umanjuje vrijednost i univerzalnost istih. Neki će reći da je znanost heroj, no ja ih pitam: od kakve je koristi znanost bez razuma, samokontrole i svijesti o višim principima? Kakva korist od fisije kad je donijela smrt stotinama tisuća, preko 2500 testiranih A bombi diljem svijeta, havarije nuklearnih elektrana zagađuju jako široko i, što se nas tiče, zauvijek! Kakva korist od Monsantova sjemena kad iza njega više ništa i nikad ne raste, a ljudi masovno obolijevaju i rađaju se deformirani? Kakva korist od cijepiva kad istim ubiju 250 tisuća djece i kažu: "ups, malo smo se zaigrali, znate velika su ulaganja u pitanju"! Kakva nam je korist od Iphona, Ipada... kad djeca zbog njih retardiraju?

Ono što hoću reći; znanost nas je žestoko pretekla. U ovom trenutku raspolažemo sa daleko više znanja nego što ga trebamo i trenutno smo kao majmuni kojima podijelite bombe, automatske puške i bojne otrove, majmun ne zna čemu to služi i sasvim sigurno će se upropastiti? Krajnje je vrijeme da se zaustavimo i damo šansu duhovnosti. "

Ne ubij" je druga polovica znanosti, bez ovog principa znanost je smeće i zlo, tko to može osporiti?
"Poštuj oca i majku" (ne piše, samo ako su dobri) je naš zalog za budućnost, tko to može osporiti?

"Ne čini preljuba" brani nas od velike boli i očaja, zar to nije istina? "

Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!" Tko ovome može naći manu? Zar je ovo zlo, kakvi ljudi ove zapovijedi mrze, a samim tim i one koji isto propovijedaju???

U zadnje vrijeme sve je više mrzitelja Crkve koji si daju za pravo teško vrijeđati istu (vjernike, osobito) i iznositi po tiskovinama, forumima i sl. što god im padne na pamet iako nikad nisu bili na misi, iako nikad nisu pročitali niti redak Biblije, iako ne znaju ni što je Crkva, religija, svijest, savijest, ljudskost, moral, a najmanje znanost.

Takvima poručujem neće vas spasiti ni atomska bomba, ni Monsanto, ni farmaceutska industrija, ni Apple, ni BMW, mrzite i nesretni ste zbog toga, a onda još jače mrzite, jer mislite da su drugi uzrok vašeg nemira, no vaš je nemir posljedica vaše duhovne pustoši, nedostatka ljubavi, a vidite, Isus je propovijedao (živio) ljubav i samo ljubav i to je ono što propovijeda i Crkva, ponekad zaborave da ljubav treba živjeti, to je njihov osnovni problem. No kad bi ti isti mrzitelji samo jednom došli na misu shvatili bi da im Crkva nije i neće nikad biti neprijatelj!

I, pričica za kraj:

Ateist

- Ja sam nevjernik, kaže čovjek ponosno rabinu.
- Dobro, reče rabin, Jesi li čitao proroka Ezekiela?
- Ne, kaže čovjek.
- Ali si čitao barem psalme.
- Nisam ni psalme, nastavi ateist.
- Onda si bez sumnje čitao Toru?
- Ne, nisam, odvrati iznenađen.
- Ah, poviče rabin, onda nisi ateist, nego jednostavno neznalica.

Beskrajan dan ili Jazavci u zemlji čudesa


Bandić? Upitati prosječnog, neupućenog, građana što misli o Bandiću je isto kao da ga upitate što misli o kvantnim paketima, "Oni nešto rade, kreću se!" reći će nezainteresirani (neupućeni) građanin. "Ali što rade, kuda se kreću?" pitate ga, "Pa nemam pojma, nekuda."

Dakle, kretati se znači nešto pozitivno, tako našeg gradonačelnika doživljava većina koja ga i bira. Kretati se, pričati, dizati se rano, trčati, brzo voziti, imati o sebi visoko mišljenje, recept je za uspjeh u ispodprosječno inteligentom gradu, na razini države stanje je daleko bolesnije, na toj razini "nešto raditi" nije čak ni obaveza! No, kakvo je stvarno stanje u gradu Zagrebu? Jedan od najskupljih gradova za život, na svijetu, tim istim prihodima ne uspijeva pokriti ni osnovno održavanje, kako je to moguće?

Kakvu ulogu u takvom stanju stvari ima gradonačelnik, pitat ćete se. "Nikakvu", reći će prosječni (neupućeni jazavac) birač, "Apsolutno nikakvu, pa nije on tu da se o tom brine, on se kreće!" Mudro ćemo klimnuti i zaključiti da je to jedini mogući odgovor u državi Antuntun.

Vratimo se (za trenutak) u stvarnost: milijardu eura duga, Jakuševac, dotrajala infrastruktura i milijun malih problema. Dakle, jedan od najskupljih gradova na svijetu ne pokriva svoje tekuće potrebe (većini nebitno, ali da ipak ponovimo). Ima li s tim veze gradonačelnik? Da i to ponovimo! Kako drugi gradovi i gradonačelnici uspješno posluju s manje novaca? A što će biti kad sve dođe do svog kraja, jer, znate, stvari umiru. Možemo se mi praviti da neće nikad trebati prevući ceste asfaltom, da neće nikad trebati mijenjati cijevi (voda, toplana i sl.), da neće trebati riješiti problem smrada u pola Novog Zagreba i moguće eksplozije Jakuševca, koja bi dignula bar pet kvartova u zrak. Možemo se i praviti da su nam bitnije fontane od staračkih domova, škola ili dječjih vrtića, ali ćemo se kad tad vratiti u stvarnost i shvatiti što smo učinili!

Toliko o Bandiću kao gradonačelniku. Bandić kao političar:
  1. Elokventan, na neobičan način, kao da stalno nešto krije? Što krije? Pitam se ja, ali ne i jazavac! Jazavac je zadovoljan, iako mu skoro ništa ne štima on zna da to nema veze s gradonačelnikom, ta nije on tu da rješava probleme. Za probleme su krivi NLO-vci, horoskop, vještice, Crkva, Nibiru, konta jazavac.
  2. Moćan, kao morski pas među surferima, brutalno nadmoćan, pliva kao da je najmoćnije stvorenje pod kapom nebeskom, apsolutno savršen, bez zadrške, jedan od onih koji su nekim čudom rođeni bez Istočnog grijeha. Za one koji ne znaju, Adam i Eva su jedući (mitsku jabuku) sa stabla spoznaje spoznali dobro i zlo, a što se Bogu baš i nije svidjelo pa ih je elegantno izbacio, u Zagreb. Bilo kako bilo, mi i inače obilujemo ovima koji su rođeni bez tog grijeha, dakle, onkraj su spoznaje dobra i zla, ili iznad, bogovi, reći će jazavci i pasti na koljena!
  3. Pragmatičan, sve opcije dolaze u obzir, nema granica!
Postavlja se pitanje: može li Bandić nešto napraviti na širem planu?

Ne samo da može, on će sigurno nešto napraviti, "S kim" pitate se, "S bilo kim", velim ja! S ljevicom, crkvom, desnicom, gore, dolje, amo tamo, sve ponude su na stolu i svaka će se odvagnuti, najbolja odabrati, zar su ostali drukčiji, zar je svijet drukčiji? Ideali su za budale, jazavci isto ne vjeruju u ideale. Ovisno o rezultatima ući će i u Vladu, može postati i premijer, samo je nebo granica, pogledati pod – Shark!

Može li biti dobar premijer, jazavac će oduševljeno klimati glavicom, "Može, može", ja mislim da nema nikakve šanse da bude dobar premijer, pritom ne mislim ni da bi bio gori od bilo kojeg premijera do sad. Da su do sada premijeri bili dobri ne bi zemlja bila u kolapsu i bankrotu! Dobar premijer bi trebao imati dugoročne strategije, poznavati povijest, bar povijest ekonomije, ako i ne zna sve to trebao bi se okružiti onima koji znaju i učiti kao dijete, a ne ponašati se kao oholo razmaženo derište. To važi za sve premijere!

Dakle, Bandić kao premijer neće donijeti korist, ali ni štetu, u odnosu na moguće konkurente za tu funkciju. Jedno je sigurno, vizionara nema ni na vidiku, no nikad se ne zna, možda jednog dana dođe netko tko će imati ideju, možda se nađe i takav čija ideja napretka neće biti dizanje poreza tisuću posto, možda se Bog sažali na nas ovako jadne i bijedne, možda ono "bolje sutra" koje nam desetljećima obećavaju stvarno dođe, a možda su u šumi...

Highway to hell

Biti ili piti? Pitanje je sad! Da bismo došli do konačnog rješenja zagonetke koja nas nervira (kao što pijanca i budalu nervira 10 kuna u džepu), malo ćemo se pozabaviti detaljima koji su prethodili propasti (između ostalog) Hrvatskih autocesta.

Poznato je da je ugovor s Bechtelom sklopljen direktnom nagodbom. Dakle, bez javnog natječaja, to je krimen broj jedan u ovoj nevjerojatnoj priči. Nepotrebno je objašnjavati čemu služe javni natječaji. Ali ipak, javnim natječajem dobije se najbolja ponuda, koja se prihvaća, ako zadovoljava sve uvjete! Toga, dakle, nije bilo, dogovaralo se na horuk i ko koga, dapače, sam potpisatelj ugovora tvrdio je da je cijena 30% veća nego da se išlo na javni natječaj, jer tako razvijamo dobre odnose sa Amerikom! Nestvarno!

Usput, Bechtelu su dodijeljivane i nagrade jer je, eto, prihvatio posao po samo 30% većoj cijeni.
Nadalje, nakon što su sklopili ugovore na taj način, odlučiše da to nije dosta i tek tu nastade stampedo! Neke od informacija o ludilu u kojem nitko od njih nije nedužan, niti jedna bitna stranka, niti državno odvjetništvo, nitko!!! Normalan čitatelj će odmahnuti rukom ako mu kažete da su se u wc-e na autoputevima stavljale četke koje koštaju 399 kuna, držači wc papira od 2500 kn, posuda za sapun 2000 kn... Ali da, istina je, nevjerojatno! Neshvatljivo!

Aneks ugovora, najveće zlo Hrvatske zadnjih dvadesetak godina, skoro kompletna pljačka provedena je ovim zakonom. Svaka dionica, svaki posao, svaki zarez imao je aneks ugovora. Inače, aneks ugovora služi tome da, ako se nešto zaboravi ili nepravilno formulira, da se ipak nekako završi. No, u ovom slučaju, nije bilo posla koji nije zahtijevao aneks ugovora. Zar je tako teško upisati u opis poslova, recimo, rasvjetu ili ograde, ili boju, itd. Čudi me da nisu zaboravili u opis posla unijeti asfaltiranje? Također su naglo nicale šume, nećete vjerovati, pri sklapanju posla ih nije bilo, ali su onda onako zle (kakve već jesu) niknule i vinule se do nebesa i šta da se radi, još koji milijunčić i ruši. O bojanjima dok se ne padne u nesvijest da ne pričamo.

Sve u svemu, samo aneks ugovora oteo nam je je 2,2 milijarde kuna, prema preciznim izračunima. Onih 30% preplaćenih iznosi oko 9 milijardi kuna, ma šta je to barabama, sića!

Dakle, pilo se ludovalo, kurvalo, sprdalo i ljepilo novčanice na čelo, ali dođosmo i do najljepšeg dijela; Tko će to sve platiti???

Narod, narod je i dosad plaćao, narod će i ubuduće plaćati, jedino što ćemo sad malo imati status robova, ali nema veze, nekima je bilo lijepo, vrijedilo je! A i brže ćemo na more, izjavi jedne zgode Vesna Pusić. Ona sigurno hoće, 99% nas vjerojatno više neće!

Malo moramo osvijetliti i državu! Država ko svaka država na Balkanu, vodila se isto ko autoceste, dakle nikako, od 47% cjelokupne proizvodnje u Jugoslaviji sveli smo se na zemlju bez industrije, trebalo se spašavati, vele oni! Od koga su spasili društvenu imovinu? Pa od naroda, narod ne zna vladati, oni znaju, i zato smo tu gdje jesmo, nigdje! Buđenje je bolno, onih 30% što ih udjelismo Amerima ko Mamić tamburašima, one četke od 399 kuna stigoše na naplatu, kako platiti, ta država je u bankrotu i bez ovog.

I dođosmo do sjajne ideje, nevjerojatne, naprosto! Poklonit ćemo autoceste u koncesiju na 50 godina za par rata duga, a ostalo? Ostalo nek čekaju! Možda nećemo biti na vlasti pa ćemo očaj u kojem se tada nađemo okrenuti u svoju korist, napast ćemo vlast da je nesposobna, misle si oni. A narod? Ma narod je tu nebitan, tko je ikad išta pitao narod, ima da šuti i trpi.

Sad, kad smo razložili povijest problema red je dati i neku ideju kako dalje.

Pričamo o ovim ili onim rješenjima, o domoljublju, zalogu djeci, robijanju, prodati iz ovog razloga, ne prodati iz onog. Jok, što vele Turci, nije to više tema za raspravu i osjećaje.

Ovaj problem je riješiv jedino matematički i nikako drukčije.

Da bi se problem matematički riješio potrebno je znati sve parametre: Koliki je dug? Kad stiže koja rata na naplatu? Može li država podnijeti bez sloma te rate, ako ne može, svaki prigovor savjesti, svaka priča o domoljublju i sve ostale priče padaju u vodu? Mi moramo shvatiti da se predugo ponašamo kao pijani roditelji koji su sve profućkali, a sad gube kuću zbog dugova, i još se žale, zašto o tom nismo prije razmišljali, zašto smo dizali sulude kredite i poklanjali novce onima koje smo ionako preplatili? Računi uvijek stižu na naplatu, svijet je takav! Opravdanje: "Znate, ja sam idiot" ne funkcionira, "a kako ste se znali zaduživati i sprdati s novcima", reći će oni??? A i krivi smo, mi smo birali, i onda i sad! Kazna je zaslužena!

Dakle, kad smo sve to stavili na papir, trebamo napraviti projekcije dobiti i gubitka u sljijedećih jednu, dvije, tri, pet, deset i pedeset godina i vidjeti može li se izdržati ili ne! Ako ne, onda nema izbora, tako svijet funkcionira. No, opet, postoje inteligentni i manje inteligentni načini da se nešto učini, ako, npr. Prodaješ srebrninu kad si potpuno u propasti onaj tko kupuje to zna i ucjenjuje te, ukoliko se ova Vlada nakon par godina vladanja dovela u situaciju da autoceste hitno prodaje onda imamo ozbiljan problem. I, tu se vraćam na onaj dio o sjajnoj ideji o poklanjanju autocesta, matematika je matematika, a budale su budale, ukoliko se stvarno pokloni autocesta (50 godina koncesije) za ratu duga onda se tu definitivno radi o nečem sličnom veleizdaji! I to treba definitivno početi sankcionirati!

Zaključak, problem je samo matematički i riješavati ga se može samo pomoću matematike (kad se znaju svi parametri nije problem odabrati najpovoljniji mogući model, no meni se čini da se puno toga krije, ustvari, siguran sam u to, a kako se dosad radilo pitanje je i ima li tu i kakvih drugih motiva), naravno, ima tu još opcija, reprogram, obveznice i sl. Ali to opet sve spada pod matematiku! Nema tu niti jedna dobra opcija, no kad je već tako treba, kako rekoh (desetak puta) "matematički"odabrati najmanje štetnu!

Za plakanje smo malo zakasnili!

Fond za pomoć teško oboljeloj djeci

Zemlja je onoliko humana koliko vodi računa o najslabijima i najugroženijima! A vodimo li računa o najslabijima, o malim anđelima na onkologiji, npr. ili po raznoraznim specijalističkim odjelima?

Jesmo li svjesni njihove svakidašnje borbe s bolovima i strahom, patnjom općenito. Ne, mi živimo svoje živote po principu; tko koga prevari i kako preživjeti! Zar stvarno nemamo vremena i načina da pomognemo male napaćene anđelčiće, koliko toliko?

Povremeno se i novinari sjete pisati o djeci poput Nore ili o problemima u Klaićevoj, neki imaju i srca (Srna, Modrić, mandžukić...) pa odvoje dio svog imetka i stvarno pomognu, većina srca nema. Iako je ta pomoć, u pojedinačnim slučajevima, stvarno hvalevrijedna, u biti je kap u moru. Problem je sustavan, sustavno se treba i rješavati. Nije sporan trud liječnika i osoblja po bolnicama, no uvjeti u kojima rade, sredstva kojima raspolažu, ispod prosjeka su, ispod svake razine. Ako u dječjoj bolnici kanalizacija curi u intenzivnu ili djeca čekaju na red za kemoterapiju onda smo bolesno nehumana nacija!!!

Problem se može početi rješavati osnivanjem fonda, konkretno: "Fond za pomoć teško oboljeloj djeci!"
Takav fond treba biti osnovan po principu: Sva sredstva smiju biti upotrijebljena jedino za dobrobit djece i niti jedna kuna kuna za troškove raznoraznih hohštaplera, kriminalaca i političkih uhljeba (najčešće je to 3 u 1), ukoliko bi fond funkcionirao po ovim princima takvi bi i sami odustali od "pomaganja drugima", kako to oni slatko vole reći!

Principi po kojima fond mora djelovati, preciznije:
  • Svi novci, do zadnje kune, eura, dolara..., moraju biti upotrebljeni za pomoć djeci i nikad niti jedna lipa ne smije otići za nečije troškove, aute, mobitele, plaće, nagrade, i sl. Što znači da osnivači i članovi uprave, recimo, mogu biti samo i jedino volonteri. Svaki drugi fond služi nekome drugom, a najmanje djeci
  • Osnivači i članovi uprave (zajedno sa svim udrugama i građanima Hrvatske) izboriti se da se fond oslobodi PDV-a
  • Prioriteti kod dodjele sredstava moraju biti hitnost i potreba za donacijom, a ne politička veza ili nečije imovinsko stanje!
  • Od osnivanja do zatvaranja fonda svi koji su na bilo kojoj dužnosti moraju biti volonteri, i to je apsolutni uvjet.
Dakle, prvi i osnovni uvjet, niti lipa iz donacija ne može biti upotrijebljena za bilo kakve troškove tipa: auto, mobitel, računi, putovanja, skijanja, ljetovanja, i sl.

Takav tip fonda zasigurno bi imao uspjeha, jer bi svatko znao da su svi njegovi novci otišli onima kojima je i namjenio, a ne 70% za troškove uhljeba, 30% (eventualno) onima kojima je namjenjem, to je inače skoro pa pravilo!

Sva sredstva, sve uplate i isplate bile bi prikazane i na WEB stranicama i sve bi bilo apsolutno transparentno.
Drugo, odmah nakon osnivanja fonda krenulo bi se sa inicijativom da se donacije fondu oslobode od pdv-a. Naravno, da bi se vodila strašna borba s Vladom, jer oni, osim u rijetkim slučajevima, ne popuštaju ma koliko im ta sredstva bila beznačajna. Da je, npr. Vlada ranije popustila, mala Nora bi možda preživjela, jer bi ranije stigla, ovako je bilo prekasno.

Dakle, na sve legalne načine pokušati natjerati Vladu na ovaj (njima beznačajan) ustupak. Usput, Vladi novci od donacija znače koliko i nama jedna lipa, razlog njihove nepopustljivosti je samo i jedino zvjersko srce i bezumna duša, a i obično su bolesno bogati pa kad njihovoj djeci treba nije problem, drugi nek umru!!!

Nadalje, upravno tijelo bi odlučivalo o prioritetima na osnovu hitnosti i potrebe, a ne političkih i drugih veza. U upravnom tijelu bi obavezno trebalo biti i liječnika!

Treće, od osnivanja do zatvaranja fonda svi koji su na bilo kojoj dužnosti moraju biti volonteri, to je apsolutni uvjet.

Članovi uprave i svi koji bi na bilo koji način bili uključeni moraju biti volonteri. Ovaj će uvjet izbaciti sve probisvijete, bagru i podlace, a koji se vole predstavljati da rade za nas, djecu, državu, ili opće dobro. Ovim ćemo dobiti jasnu sliku o takvima, drage volje bi oni to, ali znate, nema se vremena, a kad bi se 70% pobralo iz fonda (za troškove) svi bi imali vremena. Vjerujem da će se naći dovoljno dobrih ljudi koji neće žaliti vrijeme i novac za ovakve svrhe. Podsjeća li i vas ovo na Sodomu i Gomoru, postoji li deset ljudi u RH koji bi povremeno radili besplatno, za opće dobro?

Naravno, postojala bi i mogućnost donacija u smislu, kompjutera, prostora, i sl. Odnosno donacija koje bi pomagale radu Fonda, no za to bi postojao drugi račun za koji bi jasno bilo naznačena svrha, a sve materijalno bilo bi vlasništvo Fonda.

Da se vratimo na Vladu, ima već godina dana kako je ministar Ostojić nešto natucao o Fondu za pomoć djeci, od toga, naravno, ništa, nije žurba, ima djece, nije bitno koliko će ih u međuvremenu zadnji put zagrliti mamu i tatu... imaju oni svojih slatkih briga, a i da ga osnuju jasno je da će biti mjesto uhljebljivanja i da će većina novca ići na troškove, plaće, i sl. Dakle, i bolje je da ga oni ne osnivaju.

Mislim da je izlišno dalje objašnjavati koliko je hitno potrebno ozbiljno se posvetiti ovm problemu!!!
Svi prijedlozi, savjeti i pomoć u osnivanju Fonda dobro su došli!

Gospodari iluzija&Idioti


Sukob interesa

Zakon kaže ovako:

(1) U obnašanju javne dužnosti dužnosnici ne smiju svoj privatni interes stavljati iznad javnog interesa.
(2) Sukob interesa postoji kada su privatni interesi dužnosnika u suprotnosti s javnim interesom, a posebice kada:
– privatni interes dužnosnika utječe na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti ili
– se osnovano može smatrati da privatni interes dužnosnika utječe na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti ili
  • privatni interes dužnosnika može utjecati na njegovu nepristranost u obavljanju javne dužnosti.
.
.
.
Dužnosnicima je zabranjeno:
a) primiti ili zahtijevati korist ili obećanje koristi radi obavljanja dužnosti,
b) ostvariti ili dobiti pravo u slučaju da se krši načelo jednakosti pred zakonom,
c) zlouporabiti posebna prava dužnosnika koja proizlaze ili su potrebna za obavljanje dužnosti,
d) primiti dodatnu naknadu za poslove obnašanja javnih dužnosti,
e) tražiti, prihvatiti ili primiti vrijednost ili uslugu radi glasovanja o bilo kojoj stvari, ili utjecati na odluku nekog tijela ili osobe radi osobnog probitka ili probitka povezane osobe,
f) obećavati zaposlenje ili neko drugo pravo u zamjenu za dar ili obećanje dara,
g) utjecati na dobivanje poslova ili ugovora o javnoj nabavi,
h) koristiti povlaštene informacije o djelovanju državnih tijela radi osobnog probitka ili probitka povezane osobe,
i) na koji drugi način koristiti položaj dužnosnika utjecanjem na odluku zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti kako bi postigli osobni probitak ili probitak povezane osobe, neku povlasticu ili pravo, sklopili pravni posao ili na drugi način interesno pogodovali sebi ili drugoj povezanoj osobi.

Nepotrebno je dopisivati tko sve spada pod ovaj zakon.

Počet ćemo od Milanovića:

"Sukob interesa? To je tema za filozofiju prava... Ne dajte se navući na svaku naslovnicu koja govori o tome: nije svaki sukob interesa kazneno djelo. On može to postati, ali može biti i samo fikcija, mogućnost... Upravo da se ne dogodi taj zadnji stadij, kazneno djelo, postoji Zakon o sprječavanju sukoba interesa. Usvajanje tog zakona bio je politički uvjet za pristupanje Hrvatske Uniji - i to ne uvjet Europskog vijeća, nego 'dijela strukture Europske komisije." Milanović, studentima prava, Split.

Dakle, iako u zakonu jasno stoji što je "Sukob interesa", te je isti zakonom zabranjen, premijer se (u svojoj maniri) na zakon obrušio, tvrdeći da to što piše u stvari nije bitno, to je stvar tumačenja, njegovog naravno! Nadalje, objašnjava nam kako je zakon usvojen na zahtjev Europskog vijeća (jednog njegovog djela) precizira Majstor iluzioniost. Inače, kao papagaj ponavlja: "Zakoni se moraju poštovati", "Ulaskom u EU prihvatili smo sve zakone i moramo ih poštivati!".

No u ovom, konkretnom slučaju to su više kao smjernice, premijerov um najbolje opisuju riječi kapetana Barbosse (Pirati s Kariba):"

And thirdly, the code is more what you'd call "guidelines" than actual rules. Welcome aboard the Black Pearl, Miss Turner."

Meštar bi se, kako vidimo, odlično uklopio na nekom gusarskom brodu, zakone, odnosno natuknice (smjernice) provodio bi po svojem ćeifu, kao što ih i sad provodi, uostalom. i sve bi to bilo i smiješno da taj Majstor iluzije ne vodi državu, kako je i kuda vodi jasno je svima, osim onima koji uz (i oko) Majstora imaju interes, ili su jednostavno glupi!

A da "riba uvijek smrdi od glave" dokazat ćemo sad:

Onomad se Meštrova obitelj uputi u Novu Ljubljansku banku priupitati za kredit od 3,250.000 eura i, vjerovali ili ne, dobiše ga, odmah, bez problema, "Pa gdje ste dosad bili, što ste čekali?", priupitaše ih!!! I to uz kamatu od 3%. Naravno, tu ništa nije sporno, ako je banka tako odlučila to je njihov problem. No, Veliki Meštar, postade premijer (naravno, nije se to moglo znati ;) ), a sa premijerskom funkcijom naslijedi i spor sa Ljubljanskom bankom (majkom Nove Ljubljanske banke). I što da se radi, Veliki Mag besprijekorno odigra svoju ulogu u sporu između štediša Ljubljanske banke i same Banke.

Tu dolazimo do zakona RH koji kaže da dužnosnik ne smije (izrijekom se spominje i premijer):
  1. na koji drugi način koristiti položaj dužnosnika utjecanjem na odluku zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti kako bi postigli osobni probitak ili probitak povezane osobe, neku povlasticu ili pravo, sklopili pravni posao ili na drugi način interesno pogodovali sebi ili drugoj povezanoj osobi.
Pitanja koja si svatko treba postaviti, a osobito bi ih trebao postaviti DORH, glase:
  1. Koji su razlozi da se premijer nije izuzeo iz spora između (oko 140 000) hrvatskih štediša Ljubljanske banke i Ljubljanske banke, a s kojom je on na izrazito interesni način povezan???
  2. Na koji način opravdava stavljanje na stranu Ljubljanske banke, odnosno stopiranje sporova, čak i onih koje su građani već dobili, ili bili na putu da ih dobiju???
  3. Zbog čega ovo nije prepoznato u pravosudnim tijelima, znanstvenoj zajednici i svim ostalim koliko toliko relevantnim subjektima ovog, nasmrt, bolesnog i retardiranog društva?
Zamislite da 14 milijuna Amerikanaca vodi spor s, npr. Belgijskom bankom, da američki predsjednik uzme par milijuna dolara kredita u toj banci, te da nakon toga odlučuje u tom sporu??? Ne trebate zamišljati, takva situacija nije moguća!

Dakle, kao i kod epidemije nekog virusa prvo moramo naći nosioca, izvor, prvog u lancu, a tek onda možemo početi raditi na cjepivu, kojim ćemo uzročnika smrti staviti pod kontrolu te razviti zaštitne mehanizme! Toliko o prauzoru.

Naravno, naravno, i praroditelj ima svoje roditelje, no ti roditelji su raskrinkani i polagano dolaze pod nadzor raznih ustanova, no ovaj moderan soj još nije raskrinkan (u punom opsegu) i zato propadamo, između ostalog.

Ponekad se virus kamuflira i pravi da je koristan, a u stvari polagano truje i ubija svog domaćina. Zbog toga je izrazito važno pažljivo baratati s činjenicama o takvom soju, nepažljivom promatraču dovoljno je da takav virus izjavi "Nismo svi isti!" ili "Nama nema alternative!" i slične nebuloze pa da razmišlja "Vidiš, nisu svi isti!", "A možda im stvarno nema alternative!" Ali takvim se razmišljanjem stavlja u poziciju žrtve bez odbrane, te u skupinu zvanu – Idiot!

U najnovijem slučaju pomoćnika ministra Šegona ništa se novo nije dogodilo, ništa što se uredno ne radi za mandata ove Vlade, ta koliko ih je već kažnjeno zbog "Sukoba interesa", koliko puta su prekršili zakon? Koliko puta im je Ustavni sud vraćao neustavne zakone na doradu? Koliko ih je već moralo odstupiti zbog raznoraznih makinacija?

A moral? Možemo također primjetiti trend obrane kriminalnih radnji, presumpcija krivnje, kažu oni! A moral? moral se u ovom društvu više uopće ne spominje, nekako smo došli u fazu da razmišljamo samo "kako im dokazati". Postoje i normalniji djelovi svijeta gdje skandal za sobom automatski povlači ostavku, no koga to zanima, mi i kada dokažemo krivnju ovaj još bolje napreduje! Ludilo!!!

Također, ima jedna trik fama po kojoj je HDZ krao, a ostali su (kao) u redu??? Ma stvarno? Postoji više skupina onih koji to tvrde: Prva, naivci, koji povremeno nešto pročitaju ili načuju te po tome sude, ti su najbezazleniji. Druga, naivci, zadojeni ideologijom, kojima je njihova stranka (ma koja bila) bezgrešna, savršena i samo radi dobro dok su svi ostali loši, ti naivci su kombinacija naivaca i idiota, svakako su i opasni. Te treći, a ti su najgori, interesne skupine, ideološki zadrti kriminalci i nasilnici, nemaju ništa sveto osim svog interesa, takvima slom države ili uništenje društva ništa ne značI, njima je jedino njihov interes bitan i oni su smrtonosni!

Vratimo se famama, kad je bilo koji HDZ-ovac opljačkao nešto s kapom na glavi i pištoljem u ruci? Pljačkalo se (dragi moji naivci) na isti način kao i danas: sukobom interesa, aneksom ugovora, nepostojećim radovima, dvostrukim radovima, postavljanjem bolesnih i smiješnih natječaja s ciljem pogodovanja nekome ili nekoj interesnoj skupini! Ništa, apsolutno ništa se nije promijenilo, to naivci (svih vrsta) ne razumiju, i nikad neće.

Poznati su slučajevi uzimanja novca od države unaprijed, a posao ni dan danas nije odrađen (a nije HDZ). Poznati su slučajevi (poprilično njih) zataškavanja imovine (nije samo HDZ).

A Zar nije istina da Zagreb, Rijeka, Varaždin i Istra nikad nisu bili pod ingerencijom HDZ-a, zna se tko vlada i vladao je tim gradovima i regijama, zna se i da je najmanje 70% ukupnog opljačkanog bogatstva RH opljačkano upravo u ovim gradovima i regijama, zna li se to? Ne branim HDZ, ni u kom slučaju, ali dok ne otvorimo oči i shvatimo što nam svi skupa rade neće nam biti bolje! Iz tog razloga navodim sve ove činjenice! I to što je trenutno HDZ najjača ekipa u zatvoru ne znači da će tako i ostati, čak dapače, jednog dana, kad postanemo pravna država, vjerujem da će im najmanje dvije tri ekipe ozbiljno konkurirati za prvo mjesto! Zar talijanski uskok ne istražuje vođe suprotnih klanova, Zar finska policija ne istražuje lopovluke uzoritih građana Lijepe naše, a nisu HDZ?

Postojalo je istraživanje jedne agencije prema kojem je ova Vlada duplo više kadrovirala u dvije godine nego sve Vlade u zadnjih 12 godina zajedno! Te rezultate sam prenio Vladi (i link), odgovorili su da će to istražiti i odgovoriti mi. Naravno, nikad mi nisu odogvorili, a što je još bolje, sad, nakon godinu dana, ne mogu nigdje pronaći te podatke, niti link, kao da je začarano! Al ok, nema veze, saznat ćemo sve za 10 godina.

Stoga, licemjerno je i bespredmetno pitati se: "Zašto Milanović ne reagira?" ili "Zašto Linić ne smjeni svog pomoćnika?" "Svi su oni isti!"

RUSIJA/Ukrajina\EU


Pravilo broj 1. Svijet funkcionira po principu koristi!

Iz prethodnog pravila, i iz trenutne situacije, možemo zaključiti da EU i Rusija imaju interes u Ukrajini i iz toga (i samo iz toga) razloga bore se za naklonost iste. Zar postoji netko tko misli da bi se bilo Rusija bilo EU borili da Ukrajina potpiše ulazak u njihov savez, a da od toga nemaju koristi? Dakle, shodno tome, igraju se igre, daje podrška, novac, prijeti se sankcijama, igraju se brutalne podzemne igre! A narod? Koga zanima što misli narod? Nikoga!

Slično se odigralo i u Hrvatskoj, najprije su se promijenila pravila oko referenduma, a onda se raspisao "neustavni" referendum, kao prednosti se navodilo da nećemo izgubiti kreditni rejting (izgubili smo ga, i to nekoliko puta), pa se navodila korist od fondova, sad je najnovija vijest da je Hrvatska jedina koja će više dati nego uzeti od EU, pa se navodilo još hrpa nekih prednosti. Ali, sve u svemu, od svega toga korist imaju samo oni najbliži vlasti i najvećim političkim strankama! Narod od toga nema ništa, a došli smo do toga da se narod optužuje za lijenost, i slične nebuloze, jedino oni nisu ništa krivi!

Ovo je bitno naglasiti, jer je slična situacija i u Ukrajini. Vlast, naklonjena Rusiji, priča jedne priče, oporba, naklonjena EU, priča druge priče. Jedno je pravilo, svaka strana strahovito uveličava prednosti i pažljivo skriva loše strane! Što je istina? Istina je da, s obzirom na to što se sve skriva, je teško donijeti ispravnu odluku! Istina je i to da je svaka strana u pravu da će njihov put donijeti korist! No ta korist je apsolutno zajamčena njima, a narodu kako bude!

Eu (i SAD) već prijete sankcijama ako pobijedi stranka na vlasti, Rusija im daje maksimalnu podršku, narod gine! Koga briga? Nikoga! EU kao brinu ljudska prava, ma dajte molim vas! Ukrajinska vlast je (budimo realni) legalno izabrana, većinom! Gdje su onda prava te većine? S druge strane, koja je granica dopuštenog nasilja nad prosvjednicima, ili preciznije: koliko ljudi treba poginuti da vlast raspiše nove izbore? Teška su to pitanja i uplitanje interesnih skupina (stranih država) tu nije poželjno!

Najbolji, i jedini ispravan, put je dopustiti Ukrajincima da sami odluče, većinom! Nikakvih uplitanja tu ne bi smjelo biti. Ukrajinski narod nije ni primitivan ni glup, ukoliko se predstave sve činjenice (a ne laži i mafijaške ucjene umirovljenika, kao kod nas) narod će znati prepoznati što je za njega bolje. A, ako odluči i na osnovu simpatija opet je u pravu, odnosno – trebao bi imati to pravo!

Pravilo broj 2. Svijet funkcionira po principu sile!

Dakle, što ne možemo lažima i prijevarom ostvarit ćemo silom. Kod nas je prijevara, laž i ucjena uspjela, u Ukrajini očigledno nije, a onda na scenu stupa pravilo broj 2. Problem je što očigledno obadvije zainteresirane sile (EU vs Rusija) imaju ogroman interes u Ukrajini i nijedna zasigurno neće popustiti, dakle, možemo očekivati eskalaciju sukoba. Problem je i to što nikad ne znamo kako se ovakve avanture završavaju, zlo (to se često zaboravlja) često završi onako kako baš i ne želimo! A da je eskalacija nasilja zlo apsolutno je jasno.

Stoga, kad bi EU ili Rusija bile dobronamjerne prvo bi radile na smirivanju strasti, na dijalogu,  podržavale bi transparentnost kod obadviju strana, utopija! Stvarnost je da će svaka strana ići do kraja pa što bude, A narod? Koga briga za narod!

Samo u jednom trenutku je bitno
da se probudimo. Taj trenutak je sada.


Siddhartha Gautama Buddha

Ustav i uspostava oligarhije / Farsa nad farsama

Ustav RH 1990-e
II Temeljne odredbe
Članak 2
Sabor Republike Hrvatske i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
- o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj,
  • o očuvanju -prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime ;
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
http://cadial.hidra.hr/searchdoc.php?query=azbest&searchText=on&lang=en&action=search&displayOptions=on&filterfields=35324&annotate=on&bid=v8ewpwn3TzF4b21Qt8aGNw%3D%3D
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ustav RH 2001-e
II Temeljne odredbe
Članak 2
Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime;
  • o udruživanju u saveze s drugim državama.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
http://www.ombudsman.hr/propisi/109-ustav-republike-hrvatske.html
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Dakle, prvi korak u razvlašćivanju naroda i uspostavljanju oligarhije učinjen je 2001 godine.
Pitanje: Ako je narod u jednom trenutku ravnopravan nosioc vlasti, a Sabor drugi, kako je moguće da se voljom samo jednog čimbenika razvlasti drugi? Za razvlašćivanje jednog potrebna je suglasnost drugog inače je to najobičnija uzurpacija ovlasti i prava! Jer, ako je Sabor kao jedan od čimbenika dao sebi za pravo isključiti drugog – bez pitanja što on o tome misli, bez prava na žalbu – onda po tom pravu (a to je pravo sile) i narod je imao isto pravo razvlastiti Sabor, no kako je narod kulturniji i normalniji dio ove priče ispalo je tako da je Sabor neustavno oduzeo narodu prvo i osnovno pravo.

Za one koji ne razumiju, "i" ili "ili" potpuno mijenjaju ovlasti, u prvom slučaju imamo jednaka prava (i obaveze) Sabora i naroda, u drugom pravo jačeg.

Toliko o začetku ove farse nad farsama.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Nadalje, u članku 86, Ustava 2001-e još uvijek stoji:

Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.

Ustavom iz 2010 mijenja se ova definicija i uvodi slijedeća:

Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu.

To je, dakle, drugi dio priče o otimačini države iz ruku naroda!

Ovim apsolutno "neustavnim" zakonima oligarhija je sebi na nelegalan način pribavila prava da po svom nahođenju i za svoj interes delegira upravljačka prava na nekoga trećeg, u ovom slučaju EU.

Da se razumijemo, nisam načelno protiv ulaska u EU, svojevremeno nisam bio dovoljno upućen u tematiku i nisam izašao na referendum, ključni trenutak mog odustajanja od referenduma bješe ona znamenita prijetnja smrću umirovljenicima od strane, kako neki vole reći, "ugledne znanstvenice" Vesne Pusić. Jer, što je nego prijetnja smrću prijetiti umirovljenicima da neće dobiti mirovine ukoliko ne daju glas za EU, znamo da mirovine oko milijun umirovljenika nisu dostatne ni za režije, a izostanak istih znači smrt od gladi. U tom trenutku shvatio sam da se iza tog projekta krije nešto strašno i zlo. Također su nam lagali da ulaskom nećemo izgubiti kreditni rejting, u međuvremenu je naša vrijednost definirana kao smeće nad smećima, ali nema veze, bitno da je njima dobro. Lagali su nam još tisuću stvari, ali to je druga priča!

Najnovije promjene Ustava nastavak su uspostave Oligarhijske bulumente, legalizacije budućeg kriminala i svojevrsni državni udar! A da je tomu tako dokazat ćemo vrlo lako!

Prvo, donositi izmjene Ustava bez da se održi javna rasprava, bez da se usuglase stranke, bez da se prihvati i mišljenje struke u roku od tjedan dana, govori, za one koji znaju razmišljati, jako puno. Govori o strašnim i neljudskim planovima onih koji na taj način pokušavaju progurati takve zakone!

Malo preciznije o oligarhijskom planu!
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Prijedlog za utvrđivanje nacrta promjene Ustava Republike Hrvatske
Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:
„Referendum se ne može raspisati o pitanjima:
- koja se odnose na ogranicavanje ili smanjivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda
sadržanih u Glavi III. Ustava,
- koja se odnose na obveze koje proizlaze iz me#unarodnih ugovora, osim potvr#ivanja,
otkazivanja ili povlacenja iz tih ugovora,
- koja se odnose na donošenje i izvršenje proracuna i porezni sustav,
- koja se odnose na obranu i nacionalnu sigurnost,
  • koja se odnose na izbore i imenovanja u djelokrugu Hrvatskoga sabora.“.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ovaj pasus je posebno zanimljiv:
  • koja se odnose na donošenje i izvršenje proracuna i porezni sustav,
Što nam ovaj pasus donosi, osim uspostave vladavine oligarha?

Ovaj pasus od sada pa nadalje pokriva sve, ali baš sve, što naprave! Tako, recimo, mogu dati koncesiju za vađenje plina ili nafte, naglasak je na dati, jer, kako vidimo, dosad su se koncesije doslovno poklanjale, neke istrage se čak i vode u tom pravcu, no sad je to stavljeno pod zakonsku zaštitu pa, recimo, premijer može dati koncesiju na vode Amerikancima, kao što su to učinili s koncesijom za izgradnju autoputa, i podvesti to pod "razvijanje dobrih odnosa". To što su oni nas doslovno opljačkali 30% većom cijenom i što nam ništa nisu dali zauzvrat nije bitno. Pod ovaj pasus potpada sve čega se možete sjetiti, npr. mogu privatizirati školstvo i zdravstvo, mogu rasprodati sve što hoće, mogu uzurpirati prava radnika, mogu nas proglasiti robovima, jer se sve može podvesti pod - koja se odnose na donošenje i izvršenje proracuna i porezni sustav - 

Ali baš sve, a oni odlučuju o tome. Najstrašnije od sveg, oni su stvarni i apsolutno nemoralni!
Ukoliko bi slučajno neka tema i promakla uveli bi kvote, pa bi tako kvota bila 40%, koliko se tim kvotama narušava i onemogućava prava raznih skupina apsolutno je jasno. Kad bi, npr. Radnici skupili 40% za rušenje nekog neljudskog zakona ako znamo da toliko birača ne izađe ni na izbore? Nikad! U tom i je poanta! No ne trebamo se bojati, radnici neće imati ni pravo organizirati referendum, pokriveno sa - koja se odnose na donošenje i izvršenje proracuna i porezni sustav.

Dakle, sve, skoro sve je pokriveno ovim stavkom, i trebali bismo se dobro oznojiti da pronađemo temu koja se ne bi mogla podvesti pod ovaj stavak! I, na kraju krajeva, o njihovom nemoralu govori i to što su za ulazak u EU uveli pravilo po kojem su tri zatvorenika (kriminalca) u zatvoru mogli jedini izaći na referendum i odlučiti o sudbini čitavog naroda, a sad kvote kojima je nemoguće bilo što postići! Strašno!

Nadalje, postavljaju se pitanja: trebaju li se stranke usuglasiti oko promjena Ustava. Pa naravno, kakvo je to pitanje? Smiješno! Neki idu i tako daleko pa kažu: šta hoćete, kad vi dođete na vlast mijenjajte Ustav kako hoćete, po svom??? Pa, ljudi moji je li to moguće!

Zamišljati Ustav kao svoju prćiju besprizorno je ludilo! 

Normalno bi bilo da se provede javna rasprava, da se očituju stručnjaci, da se sve proradi u detalje i da se stranke apsolutno usuglase oko svih točaka! Kad bi stranke bile normalne i kad bi ljudi koji ih vode bili normalni (a ne razmažena i glupa derišta, a ima tu i strašnijih stvari, uspostava oligarhije, legalizacija kriminala, i sl.) onda bi se lako dogovorili! Kakvo je to ponašanje tražiti neke privilegije da bi se dao glas za Ustav, HDSSB? Kakvo je to ponašanje, alibi uvjetima, uvjetovati podršku promjenama Ustava, HDZ! Jer, hvalevrijedno je što se oni zalažu za kažnjavanje komunističkih zločinaca, ali kako mogu dati podršku uspostavi oligarhije i zakonskom pokrivanju svih mogućih dealova od strane onih koji su na vlasti? Lako, oni vrlo vjerojatno uskoro dolaze na vlast i uspostava oligarhije i njima paše!

Netko i to mora reći: Republika Hrvatska je pred slomom, slom nije samo ekonomski, moralni slom je onaj najveći, zbog nemorala i jesmo gdje jesmo! Zbog nemorala i nedostatka principa uvodimo i najgoru vrstu oligarhije! Oni su oligarhija ne zbog sposobnosti ili naslijeđa, nego zbog nemoralnih djela, krađe, da preciziramo. I svako malo tu pljačku dodatno legaliziraju! Pa dokle više ovako?

Jesmo li mi normalni???