Od prvih početaka čovjek se organizirao u grupe, od obitelji, preko plemena, do države.
U najvećem broju slučajeva, članovi zajednice dijele zajednički jezik, običaje, religiju, kulturu...
Uglavnom, zna se što se može očekivati od kojeg naroda i nacije. Poznat je uvriježeni skup vrijednosti, taj skup vrijednosti narodi vuku i dorađuju kroz povijest.
Sve donedavno religija je bila jedini nosilac i čuvar etičkih vrijednosti, naravno, ona je to i dalje, no u novije vrijeme pokušava ju se nadomjestiti nihilizmom, i to nihilizmom najvulgarnije vrste, nihilizmom koji etiku nadomješta potpunom prazninom.
Sloboda je terorizirati, mučiti, ponižavati... sve koji nam se ne sviđaju.
Sve je dozvoljeno, vrijednosti, ili ne daj Bože svetinje, uopće ne postoje. Ili, ako postoje, onda su to obično banalne i apsolutno nevažne stvari za razvoj čovjeka kao inteligentnog bića.
Ono zbog čega spominjem religiju je što tu religiju najčešće ne možemo odvojiti od nacije, ona je ono ljudsko u naciji i jedina brana od potpune propasti duha, a posljedično i nacije.
Pritom ne mislim samo na moderne nacije i narode, religije postoje od prapovijesti, od mitova i legendi do modernih religija.
Naravno, ima nacija više ili manje religioznih, ili nacija koje imaju više različitih religija, no to je nebitno za ovu priču.
U Ustavu piše ovako:
Republika Hrvatska ustanovljuje se kao država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina"
S obzirom da je hrvatski narod većina od preko 90% , jasno je da su Hrvati apsolutna većina i kao narod, uz nacionalne manjine, tvore naciju.
Ovo samo kao uvod.
U novije vrijeme sve više se poteže pitanje smisla naroda i nacija, traže se načini da se nacije-narodi unište. Kao prva meta tih nastojanja označena je religija, a kao druga, traže se načini da se razori ideja zajedništva. Ta nastojanja, u zapadnom svijetu, već se sprovode putem pažljivo razrađenih planova za uništenje obitelji kao osnovne zajednice, a razaranjem obitelji, računa Zvijer, uništit će se osnovne vrijednosti. Kad jednom uništiš osnovu zajedništva – obitelj, ljudi ostaju bez osnovnih i nabitnijih vrijednosti, postaju ljušture bez temelja i početka. Tim ljušturama lakše je upravljati, lako ih je putem medijskog holograma navoditi i uvjeravati da im je dobro ili da će im biti bolje, samo moraju slijediti upravljače.
Razaranjem obitelji razara se sama ideja zajedništva, ljubavi. Iz tog razloga glavni je neprijatelj Zvijeri i religija, naime, religijski vođe svjesni su da uništenjem ljudskog duha i ideje o zajedništvu čovječanstvo gubi dušu i postaje lak plijen Zvijer, te se zdušno bore za opstanak bar minimuma ljudskih vrijednosti.
Sljedeći cilj Zvijeri je nacija, nacija u smislu – narod. To je i konačni cilj, ispunjenjem tog cilja čovječanstvo će biti potpuno poraženo i u nemilosrdnim rukama zvijeri. Zvijer će krojiti zakone, hraniti nas čim god budu htjeli, ma koliko to bilo štetno po nas, plaćati nas onoliko koliko oni budu htjeli, liječiti nas onoliko koliko nas budu trebali, tko nema mjesto, odnosno nema čim doprinjeti Zvijeri, neće dobiti medicinsku pomoć, obrazovanje, krov nad glavom, hranu...
Dakle, nacionalna država i nacionalni interes posljednja je linija obrane od potpunog raspada ideje o sretnom čovječanstvu, kao i uspostave Svjetske korporacije.
Vratimo se malo na ove naše prostore, kako to vole reći "anacionalno" osvješteni.
Narodi, odnosno nacije, nastajale su prirodnim procesom koji ima svoje zakonitosti. Svaka nacija ima neki svoj specifikum, taj specifikum često ne dozvoljava udruživanje u zajedničke tvorevine. Bar ne prisilno.
A baš taj specifikum kroz povijest Balkana nisu uvažavali tvorci ovih ili onih zajednica, dapače, ne samo da nisu uvažavali, već su brutalno poništavali razlike i stvarali Bastard države, treba li napomenuti da niti jedna od tih "ad hoc" Bastard zajedničkih država nije uspjela.
A zašto ti hokus pokusi nisu uspjeli?
Zato što nije dovoljno imati ideju da bi nešto tako složeno kao narodi-nacije povezao. Da bi se nacije povezale potrebna je volja i zajednički interes apsolutne većine koja ulazi u zajednicu. Naravno da narod nikad nitko i ništa nije pitao, naravno da o svemu na kraju (i uvijek) odluče političari, na kraju uvijek imamo krvava razdruživanja.
Prirodno je prirodno.
Primjer prirodnog i Bastarda je i jagoda. Imamo šumske, prirodne jagode, veličanstvenog mirisa, okusa, izgleda, a onda imamo primjer deset puta veće GMO jagode. Bastard jagoda nastala je u sprezi ideje i pohlepe, čovjek sve više jede, sve nekvalitetnije, kvantiteta nauštrb kvalitete, pohlepa vuče, sad već imamo i jagode veličine šake, nema veze što više ni ne mirišu, prije smrde, što nemaju okus, što su i onako ogromne sto puta kvalitativno nevrednije od šumskih, što su, u konačnici - oda ljudskoj nezasitnosti. Uskoro će biti veličine lubenice, no i dalje ćemo ih zvati jagode, zaboravivši što i kakve one u stvarnosti jesu! Tako zaboravljamo i što su narodi.
Slično je i s narodima nacijama-narodima, imamo narode i nacije koji su se prirodno razvili, imaju svoje kvalitete, mirise, okuse. Svaki narod priča je za sebe, i dobrih i loših osobina, no svakako prirodno i stabilno. A onda dođu Bastard ideje i svako malo se pokuša na silu zgužvati jedne s drugima. Rezultat su ratovi, pokolji, mržnja, zlo i naopako.
I nikad kraja, nikad dovoljno mrtvih, dovoljno razaranja. Ljudi bez uma, bez ikakve ideje o procesima ljudskog uma, kolektivnog uma, bez osnovnih znanja i poglavito, bez minimuma inteligencije i dalje ustraju na idejama, samo zato što oni u tim idejama vide interes; uvlače narode u svoje bolesne umotvorine.
Drugi dio priče onih "anacionalnih" je potreba za ukidanjem naroda-nacija. Naravno, dalje od toga ne razmišljaju. Ništa dalje od toga ne nude, ništa osim potpunog rasula i očaja ne nude, ništa. No ima tko o tom misli, tko tu ideju maksimalno podržava i podgrijava...
Obitelj je zajednica, surađuje s drugom obitelji i uspostavlja ravnotežu, na korist jednih i drugih. Vratimo se u prošlost, a neki (koji nas mrze) za nas tvrde da smo pleme, no dobro, pleme je pleme, surađuje s drugim plemenom, uspostavlja ravnotežu, na korist jednih i drugih. Nacija je nacija, surađuje s drugim nacijama, uspostavlja ravnotežu, kako zna i umije, na korist jednih i drugih.
No što kad nemamo ni obitelj, što kad nemamo pleme, naciju, tko štiti naše inetrese? Nitko!
Ili
Ili je ovo "anacionalno" na tragu ideje Zvijeri o uspostavi vladavine koporacija? O da, naravno da jest. Naime, netko mora odlučivati, netko mora određivati pravila, a netko bi trebao narod-naciju i štiti?
Dakle, "anacionalni", po čemu je bolje da o našim pravima brinu korporacije? Nisu li te korporacije bazirane na maksimi "maksimalni profit", a gdje smo tu mi, je li ropstvo naša jedina mogućnost, ropstvo kroz "veličanstveno" dostignuće anacionalnog? Kako da se branimo kad nam se ukine obitelj, narod, nacija? Po čemu su to korporacije mjerodavnije kao upravljači od naroda? Pritom ne mislim da bi narod trebao upravljati kapitalom ili proizvodnjom, već na pravo naroda da se štiti od tih korporacija nekim osnovnim zakonima i pravima, pravilima.
Dakle, nacionalno znači imati nekoga da stane u tvoju zaštitu, nacionalno je posljednja obrana čovjeka kao slobodnog bića, sve dok ne pronađemo dostojnu zamjenu, ako ikad?
Tko je taj koji može poreći slobodu čovjeka da se udružuje na kojim god pozitivističkim osnovama, tko?
Zar je sloboda zabrana udruživanja ljudima istog porijekla, jezika, vjere?
Otkad je zabrana postala sloboda?
Vratimo se na Bastard ideje, jedna od njih je i ideja o prisilnom udruživanju.
Kako rekosmo, narodi-nacije, prirodno nastale, pune su života, ljepote, kvalitete i kao takve imaju budućnost, no onda se pojave mali i ograničeni umovi kojima je jedini cilj ispuniti svoje Bastard ideje.
Bastard je zaživio i u liku Jugoslavije.
A što je ovaj Bastard? Čudovište koje nema život, kojemu je život umjetno podaren, zahvaljujući bolesnom umu. Čudovište koje je sačinjeno od dijelova tijela prirodnih i normalnih ljudi, čudovište koje trune i koje zahtjeva krvnu žrtvu. Čudovište kojemu dijelovi tijela odumiru i da bi živjelo mora stalno uzimati krv, organe, dijelove tijela, ono to, naravno, brutalno i uzima. Uzima najljepše od prisilno združenih i podvrgava ga procesu truljenja. I tako dok ne postane neizdrživo, u konačnici priroda uspostavi poredak i ubije Bastarda, no s gledišta normalnih ljudi postavlja se pitanje: što nam je to trebalo? Što je to u čovjeku što ga tjera na unaprijed osuđene Bastard tvorevine?
Što se tiče Hrvatske i Srbije, što ne valja s tim da procesi teku prirodno, zar ne teku? Zar nemaju Hrvati tvornice i poduzeća po Srbiji, zar Srbi nemaju isto to po Hrvatskoj? Zar ljudi slobodno ne idu preko granica? Zar se ne žene Hrvati Srpkinjama i Srbi Hrvaticama? Zar je išta od normalnih i prirodnih stvari zabranjeno? No, a to je ono bitno, Bastard je u glavama onih koji su bacili oko na ljepote Jadrana, i čitave Hrvatske. Nije njima dovoljno to što je apsolutno sva komunikacija, robna razmjena dozvoljena, čak poželjna, što nitko nikome ne brani ženidbu, udaju, kupovinu nekretnina, bilo što. U krajnjem slučaju, i Srbija će biti dio EU zajednice, dakle maksimalan stupanj slobode, no ne.
NE i NE!!!
To nije ono što tvorci Bastarda žele, oni žele puno više, oni žele sve i odmah, cijena nije bitna, Žrtve nisu bitne!!!
A onda imamo što imamo, svako malo najbolji i najsposobniji sinovi i kćeri ovih nesretnih nacija utapaju se u krvi i prinose žrtvu Bastardu, a zašto? Dokle??? Koliko se još krvi treba proliti da tvorci Bastarda odustanu i puste prirodu da ide svojim putem? Pa kud nas odvede!!!
Ut sementem feceris, ita metes
Nema komentara:
Objavi komentar